Od posljednje humke graničnog luka oko Sinja započinje povlačenje graničnog pravca Sinj—Zadvarje. Prva humka na ovom sektoru postavljena je u polju sela Brnaze »dolazeći kuli Mandića Šahinage«. Druga gromila postavljena je paralelno s ovom kulom koja je ostala na turskom teritoriju, a treća, u istom pravcu, postavljena je na brdu, pored stare gromile, koja leži desno od gradine Mioljača.[1] Granični pravac odavde prolazi kroz selo Brnaze, a četvrta gromila postavljena je »pokraj gumna ispod brijega«. Peti granični znak, humka od zemlje, postavljena je na livadama sela Brnaze, odakle granica produžuje pašnjacima i izbija na močvarno zemljište,[2] na čijem je rubu postavljena šesta gromila, a sedma je bila u blizini velike močvare koja se stere prema Cetini, kada se od šeste gromile pređe preko močvare i izbije na livade sela Turjaci.[3] Osma gromila postavljena je na rubu ove velike močvare, a deveta u samoj močvari, prema opkopima sela Turjaci, odakle granični pravac produžuje preko močvare do desete humke postavljene između livade, koja se u dokumentima o razgraničenju naziva Vučja draga,[4] i ove močvare. Odavde pravac vodi preko livada — selo Vučja Draga ostaje na mletačkom teritoriju — a jedanaesta humka postavljena je »na livadama koje se nalaze naprema klancu«. Dvanaesta humka na graničnom pravcu, koji odavde prelazi preko livada, nalazila se u njivama, u blizini male hrastove šume, koja zalazi na područje sela Košute.[5] Odavde ide preko zemljišta pod hrastovima, i ponovo izbija u njive, na čijem je rubu postavljena trinaesta humka. Pravac odavde vodi preko njiva prema četrnaestoj humci, postavljenoj u blizini šikare, odavde prema petnaestoj humci postavljenoj na njivama na brežuljku, odakle, preko ovih njiva, dolazi do šesnaestog graničnog znaka, gromile od kamena, postavljene »blizu stabla trešnje, na obradivom zemljištu« s lijeve strane druma koji iz Sinja prolazi ispod sela Košute. Pravac i dalje vodi preko ziratnog zemljišta ispod spomenutog sela, prelazi preko druma — sedamnaesta humka postavljena je iznad druma — ide ponovo ravnim i obradivim zemljištem i uspinje se na Bijeli brijeg,[6] na koji je postavljena osamnaesta humka. Pravac nastavlja ponovo preko obradivih površina i izbija pod brdo Gardun,[7] gdje je na brežuljku »koji gleda prema Triljskoj skeli,[8] iznad crkve Sv. Mihovila«[9] postavljena devetnaesta gromila. Dvadeseta je postavljena na padini, s donje strane puta koji ide iz sela Babina[10] prema Cetini, na mjestu gdje se granični pravac siječe s tim putom. Pravac je odavde vodio upravo »pokraj čardaka iznad Triljske skele« u čijoj je neposrednoj blizini postavljena dvadeset i prva gromila. Granica ovdje prelazi preko Cetine, upravo ispod gaza za pješake, zalazi na područje sela Čaporice,[11] u čijem je ataru, s desne strane javnog puta, postavljena dvadeset i druga humka. Dvadeset i treća humka, napravljena od kamena i zemlje, nalazila se »između dvije kuće pod slamom, uporedo sa kulom koja postoji u granicama spomenutog sela«.[12] I sljedeća, dvadeset i četvrta humka, bila je od kamena i zemlje. Ona se nalazila na jednoj njivi sela Čaporice, odakle je prava linija granice nailazila pored šikare, koja također pripada ovom selu, gdje je postavljena dvadeset i peta humka. Dvadeset i šesta gromila postavljena je iznad rječice Vrilače,[13] opet u ataru sela Čaporice, dvadeset i sedma »s druge strane spomenute vode Vrilače«, odakle je granični pravac vodio na područje sela Čermandol,[14] gdje je, »iznad njive čuvene pod nazivom Subašina njiva«[15] postavljena dvadeset i osma gromila. Granica, koja sada ide područjem ovog sela, nailazi pokraj Čermandoske gradine,[16] s čije je desne strane postavljena dvadeset i deveta gromila. Pravac odavde vodi prema šumovitom grebenu zvanom Prisoje.[17] S desne strane ovog grebena postavljena je trideseta gromila. Granični pravac sada vodi na područje sela Ugljane[18] i zalazi u hrastovu šumu. U ovoj šumi postavljena je trideset i prva gromila. Granica sada prolazi kroz šumu, izbija »na prostor između starih gromila« koje se nalaze desno od Gojunove njive,[19] naprema današnjoj Pavića gredi, koja se u vrijeme razgraničavanja nazivala Gojunova greda.[20] Među tim starim gromilama postavljen je trideset i drugi pogranični znak ovog sektora. Pravac odavde vodi do trideset i treće gromile, postavljene na »Valentića podu«[21] opet u granicama Ugljana, a odavde prešavši preko puta, ide dugo šumom i kršem, uspinje se na Mali Zlatac.[22] Na njemu je postavljena trideset i četvrta gromila. Granica odavde u pravoj liniji vodi na Veliki Zlatac,[23] na kojemu je postojala jedna stara gromila koja je bila poznata među stanovništvom i gdje su sveštenici održavali mise. Na ovu gromilu stavljeno je još dosta kamena pa je tako postala ogromni trideset i peti granični znak. Granica koja je zašla u šumovito područje i prije Malog Zlatca, produžuje također šumom i nizbrdo i »izbija na prostor između dugačke njive i njive Poljice[24] hrišćanina po imenu Perkovića«,[25] gdje je postavljena trideset i šesta gromila od kamena i zemlje, a trideset i sedma, još uvijek na području sela Ugljane, nalazila se na brdu Bila vlaka,[26] na lijevoj strani puta. Granični pravac odavde vodi na područje Novih Sela,[27] a trideset i osma gromila postavljena je nešto desno od vrha brda »poznatog pod nazivom Stražbena glavica«,[28] koje se vidi iz Sinja. Granični pravac odavde vodi preko krša i šume, a trideset i deveta gromila postavljena je u kamenjaru i šumi, »na Krugljačkoj strani,[29] također u granicama spomenutog sela«. Četrdeseta gromila postavljena je na obronku šumovitog i krševitog Maglaja,[30] odakle se granica spušta i nailazi na jedan brežuljak među njivama, na koji je postavljena četrdeset i prva gromila. Odatle prelazi preko male uvale, izbija na područje Ljut,[31] i na brijegu koji se zove Drenovnik,[32] postavljena je četrdeset i druga gromila. Odavde granični pravac vodi ponovo kroz šumu i krš do četrdeset i treće gromile koja je postavljena na njivi Dračevice,[33] odakle produžuje nizbrdicom, »prolazi pokraj gumna na rubu spomenute njive« gdje je postavljena četrdeset i četvrta gromila. Pravac odavde prolazi kroz veliku šumu i krš i uskoro zalazi na područje sela Blato na Cetini,[34] a četrdeset i peta gromila postavljena je na brdu, »iznad Ishak-agine kuće, u granicama sela Blato«. Odavde se granični pravac spušta. Četrdeset i šesta gromila postavljena je »blizu velikog oraha i vinograda ispod brda«. Odavde nastaje obradivo zemljište. Pravac granice vodi prema brežuljku na koji je postavljena četrdeset i sedma gromila, a odatle prelazi preko javnog puta koji vodi Zadvarju i Radobolji.[35] Četrdeset i osma gromila postavljena je pored ovog puta, a četrdeset i deveta »pokraj oraha i trešnje, na ravnom mjestu na njivi«. Pedeseti granični znak bila je humka od zemlje, a nalazila se blizu rijeke Cetine, »naprema Hasan-begovoj kuli«.[36] Granični pravac odavde vodi preko rijeke Cetine, na njenu desnu stranu, a pedeset i prva gromila postavljena je »blizu Hasan-begove kule«, u kamenjaru, na mjestu koje kao i mjesto prethodne gromile, »gleda prema rijeci«. Granični pravac odavde izbija, idući ponovo kroz kamenjar, na imanje »hrišćanina koji se zove Kegalović«.[37] Ispod njegove pojate, a iznad kuće, postavljena je sljedeća pedeset i druga gromila. Odavde se linija penje prema krševitoj Velikoj Rusavi,[38] na čijem je vrhu postavljena pedeset i treća gromila, odakle prelazi preko krševite uvale i izbija na Orlovo brdo,[39] na kojemu je postavljena pedeset i četvrta gromila. Pravac se sada spušta, prolazi kroz veliku šumu i krš i nailazi na liticu koja se u dokumentu o razgraničenju naziva Kaučina.[40] Na nju je postavljena posljednja, pedeset i peta gromila, kojom se završava prava linija granice povučene od Sinja prema Zadvarju, a započinje granični luk oko Zadvarja.