Od posljednje gromile na graničnom pravcu oko Sinja granica skreće ulijevo i prolazi, kružnom linijom, kroz teško prohodnu šumu i krš i u blizini rijeke Cetine, izbija na put koji se u dokumentima o razgraničenju naziva Mazgeće staze.[1] Tu je postavljena prva gromila ove polukružne linije, koja ovdje prelazi ponovo na lijevu stranu Cetine i na lokalitetu, koji se u dokumentima naziva Grude,[2] postavljena je, »ispod Jankovića staze«[3] druga gromila. Odavde granični luk produžuje preko brda, i na današnjem lokalitetu Vlaka,[4] »na krševitom i šumovitom prostoru« postavljena je treća gromila. Odavde produžuje ovom šumom i kršem i izbija na liticu Pusti kuk.[5] Tu je postavljena četvrta gromila. Granica odavde prelazi preko njive koja se tada nazivala Hasan-begov dolac,[6] i izbija na put koji vodi Rijeci Cetini. Na desnoj strani toga puta bila je postavljena peta gromila. Granični luk i dalje vodi preko vrletnog zemljišta i šume, izbija na put koji od Radobolje[7] vodi prema Zadvarju, i »uvrh njive Ograđenica«[8] postavljena je šesta gromila. Granica je odavde prelazila preko ove njive i njene ograde od naslaganog kamenja, a sedma gromila postavljena je »iznad nje, na rubu šume«. Granični luk odavde izlazi na Zadvarsku ljut,[9] a osma gromila postavljena je »blizu jedne izdužene njivice« prije nego se stigne do lokaliteta koji se tada nazivao Oskorušna glava,[10] nedaleko od velike krševite uvale, a deveta na ravnom krševitom prostoru »poznatom pod nazivom Ravna vlaka,[11] na lijevoj strani puta ikoji od Radobolje vodi prema Zadvarju. Deseta gromila postavljena je s onu stranu vrletne šume, na lokalitetu koji se i danas naziva Popovića ježe,[12] a jedanaesta, pošto se pređe preko krševitog i šumovitog zemljišta, na lijevoj strani uvale, prije nego se graničnim lukom izbije na put koji iz Poganog doca[13] vodi u Zadvarje. Zatim granica produžuje i prelazi preko ovog puta, ponovo zalazi u šumu i kamenjar i izbija na čuvenu Carevu kamenicu,[14] pored koje je, s njene desne strane, postavljena dvanaesta gromila. Polukružna linija koja opasuje Zadvarje odavde vodi opet kroz šumu i uskoro izbija na put koji iz Imotskog i Vrgorca dolazi u Zadvarje. Trinaesta gromila postavljena je na desnoj strani toga puta, a četrnaesta »na rubu šume, pokraj njive Ravne Mijodrage«.[15] Granični luk odavde vodi preko teško prohodnog krša i kroz gustu šikaru, izlazi na kameniti brežuljak Radkovac,[16] gdje je postavljena petnaesta gromila. Odavde vodi dijelom ponovo preko šikare i krša i izlazi na Ravni kuk,[17] gdje je, među hrastovima, postavljena šesnaesta gromila. Odavde nailazi ponovo teško prohodni krš i šuma. Sedamnaesta gromila postavljena je »na jednoj kamenoj glavici«, odakle granični polukrug, idući i dalje vrlo teško prohodnim područjem, izbija na put, »koji ide na Poletića kulu«.[18] Blizu ovog puta postavljena je osamnaesta gromila. Granični luk i dalje kroz krš i šumu, vodi do posljednje gromile na ovom sektoru, postavljene na brdu Ljubočevo,[19] jugoistočno od Zadvarja.
[1] Danas Staze. Kod starijih mještana još se čuje i naziv Magareće staze. Vode mlinovoma na Cetini. Nalazi se oko 4 km zapadno od Zadvarja.
[2] Grude, među mještanima ovaj naziv nepoznat.
[3] Nekadašnju Jankovića stazu mještani danas nazivaju Prosik.
[4] Vlaka, pripada Popovićima i Trogrlićima — zaseocima u Žeževici, sjeveroistočno od Zadvarja.
[5] Pusti kuk, nalazi se između sela Balići i brda Vitrenika. Dobro je očuvana i sama gromila.
[6] Hasanbegov dolac, danas Tavrin dolac, obradivo zemljište, udaljen je oko 3 km od Zadvarja.
[7] Drenovik, nepoznato.
[8] Danas se ovaj lokalitet naziva Ograda, leži oko 800 metara istočno od Tavrinog doca.
[9] Zadvarska ljut, šumovito područje koje se proteže jugoistočno od Zadvarja.
[10] Oskorušna glavica, i danas pod istim imenom, nalazi se u Zadvarskoj ljuti, obrasla je grabovinom.
[11] Ravna vlaka, krševita zaravan u Zadvarskoj ljuti.
[12] Popovića ježe, pripada stanovnicima zaselaka Popovići i Trogrlići u Žeževici, sjeveroistočno od Zadvarja.
[13] I u ZA (120 b) Pogani Do, nepoznato.
[14] Careva kamenjača, svakako današnja Careva kamenica, teško pristupačna kamena lokva iz koje se, crpanjem, i sada napaja stoka. Narod je naziva još i Moma. U njenoj neposrednoj blizini i danas postoje ostaci gromile.
[15] Nepoznato.
[16] Kod domaćeg stanovništva nije poznat ovaj naziv.
[17] Ravni kuk, neutvrđeno.
[18] Ovdje je riječ o Kuli, istočno od Poletnice, na desnoj strani puta za Zadvarje, čiji ostaci još postoje.
[19] Ljubočevo, krševito brdo između Zadvarja i Biokova.