Od posljednje gromile postavljene na polukružnoj liniji oko Knina započinje granični pravac prema Vrlici. Prva gromila na ovom pravcu bila je »na mjestu koje se može dobaciti kamenom iz ruke«. Drugi pogranični znak, koji je bio ogromna gromila od kamena, postavljen je na »Lopuško brdo, drugim imenom Vijenac«,[1] na mjestu koje leži na zamišljenoj pravoj liniji povučenoj sa brijega kod sela Lopuše[2] prema velikoj, impozantnoj litici na planini Kozjak.[3] Treća gromila bila je udaljena opet koliko se može kamenom iz ruke dobaciti, a nalazila se na zemljištu pod hrastovima. Četvrta gromila postavljena je »na mjestu koje se vidi prema selu Lopuše«, a peta s desne strane stare gromile koja se nalazila »na njivi Podvornici, ispod Kenan-agine kuće u spomenutom selu«. I šesta gromila nalazila se u Lopušama, »pored Glibajića kuće«. Sedma gromila na ovom pravcu postavljena je »tako da ograda Laga Ivana[4] ostaje dva aršina desno«. Odavde je granični pravac vodio prema Vučjem brdu,[5] na čijoj je padini kao granični znak ubilježena velika, izdužena, ravna stijena. Granica vodi paralelno sa grebenom Vučjeg brda, koje ostaje na lijevoj strani — dakle u posjedu Osmanske Carevine — i na kojemu je postavljena osma gromila. Ne mijenjajući pravac granična linija izlazi na brdo Rasuha,[6] na kojemu je postavljena deveta gromila. Deseta je bila na jednoj istaknutoj litici, jedanaesta na mjestu »koje gleda prema polju sela Turić«,[7] dvanaesta u polju ovoga sela, a trinaesta »blizu groba s krstom hrišćanina po imenu Verziperni«,[8] koji je ostao na mletačkom teritoriju. Četrnaesta gromila postavljena je na putu koji se penje prema planini Kozjak, petnaesta »pored ograde od složenog kamenja« na zemljištu pod hrastovima, a šesnaesta »u šumi na malom grebenu, koji se sastaje sa velikom stijenom«[9] Ispod ovog grebena leži uvala u kojoj se nalazi dugačka njiva. Uvala i njiva ostale su na lijevoj strani graničnog pravca — na turskom teritoriju. Najviši vrh Kozjaka ubilježen je kao sljedeći granični znak. Pravac prema Vrlici odavde ide grebenom stijena koje se nalaze iznad sela Kijeva.[10] Tri velike, istaknute stijene označene su i zavedene kao pogranični znaci. Sljedeća gromila na pravcu prema Vrlici, po redu sedamnaesta, postavljena je također na stijenama. Granica odavde prolazi kroz vrlet koja je tada bila pod šumom i zalazi u područje sela Civljane.[11] Na obronku, lijevo od lokaliteta koji se tada nazivao Civljanska stražna glavica,[12] i naprema kućama sela Civljane, postavljena je osamnaesta gromila, posljednja na graničnom pravcu Knin—Vrlika.