7. GRANIČNI PRAVAC SINJ — ZADVARJE

Od posljednje humke graničnog luka oko Sinja započinje povlačenje graničnog pravca Sinj—Zadvarje. Prva humka na ovom sektoru postavljena je u polju sela Brnaze »dolazeći kuli Mandića Šahinage«. Druga gromila postavljena je paralelno s ovom kulom koja je ostala na turskom teritoriju, a treća, u istom pravcu, postavljena je na brdu, pored stare gromile, koja leži desno od gradine Mioljača.[1] Granični pravac odavde prolazi kroz selo Brnaze, a četvrta gromila postavljena je »pokraj gumna ispod brijega«. Peti granični znak, humka od zemlje, postavljena je na livadama sela Brnaze, odakle granica produžuje pašnjacima i izbija na močvarno zemljište,[2] na čijem je rubu postavljena šesta gromila, a sedma je bila u blizini velike močvare koja se stere prema Cetini, kada se od šeste gromile pređe preko močvare i izbije na livade sela Turjaci.[3] Osma gromila postavljena je na rubu ove velike močvare, a deveta u samoj močvari, prema opkopima sela Turjaci, odakle granični pravac produžuje preko močvare do desete humke postavljene između livade, koja se u dokumentima o razgraničenju naziva Vučja draga,[4] i ove močvare. Odavde pravac vodi preko livada — selo Vučja Draga ostaje na mletačkom teritoriju — a jedanaesta humka postavljena je »na livadama koje se nalaze naprema klancu«. Dvanaesta humka na graničnom pravcu, koji odavde prelazi preko livada, nalazila se u njivama, u blizini male hrastove šume, koja zalazi na područje sela Košute.[5] Odavde ide preko zemljišta pod hrastovima, i ponovo izbija u njive, na čijem je rubu postavljena trinaesta humka. Pravac odavde vodi preko njiva prema četrnaestoj humci, postavljenoj u blizini šikare, odavde prema petnaestoj humci postavljenoj na njivama na brežuljku, odakle, preko ovih njiva, dolazi do šesnaestog graničnog znaka, gromile od kamena, postavljene »blizu stabla trešnje, na obradivom zemljištu« s lijeve strane druma koji iz Sinja prolazi ispod sela Košute. Pravac i dalje vodi preko ziratnog zemljišta ispod spomenutog sela, prelazi preko druma — sedamnaesta humka postavljena je iznad druma — ide ponovo ravnim i obradivim zemljištem i uspinje se na Bijeli brijeg,[6] na koji je postavljena osamnaesta humka. Pravac nastavlja ponovo preko obradivih površina i izbija pod brdo Gardun,[7] gdje je na brežuljku »koji gleda prema Triljskoj skeli,[8] iznad crkve Sv. Mihovila«[9] postavljena devetnaesta gromila. Dvadeseta je postavljena na padini, s donje strane puta koji ide iz sela Babina[10] prema Cetini, na mjestu gdje se granični pravac siječe s tim putom. Pravac je odavde vodio upravo »pokraj čardaka iznad Triljske skele« u čijoj je neposrednoj blizini postavljena dvadeset i prva gromila. Granica ovdje prelazi preko Cetine, upravo ispod gaza za pješake, zalazi na područje sela Čaporice,[11] u čijem je ataru, s desne strane javnog puta, postavljena dvadeset i druga humka. Dvadeset i treća humka, napravljena od kamena i zemlje, nalazila se »između dvije kuće pod slamom, uporedo sa kulom koja postoji u granicama spomenutog sela«.[12] I sljedeća, dvadeset i četvrta humka, bila je od kamena i zemlje. Ona se nalazila na jednoj njivi sela Čaporice, odakle je prava linija granice nailazila pored šikare, koja također pripada ovom selu, gdje je postavljena dvadeset i peta humka. Dvadeset i šesta gromila postavljena je iznad rječice Vrilače,[13] opet u ataru sela Čaporice, dvadeset i sedma »s druge strane spomenute vode Vrilače«, odakle je granični pravac vodio na područje sela Čermandol,[14] gdje je, »iznad njive čuvene pod nazivom Subašina njiva«[15] postavljena dvadeset i osma gromila. Granica, koja sada ide područjem ovog sela, nailazi pokraj Čermandoske gradine,[16] s čije je desne strane postavljena dvadeset i deveta gromila. Pravac odavde vodi prema šumovitom grebenu zvanom Prisoje.[17] S desne strane ovog grebena postavljena je trideseta gromila. Granični pravac sada vodi na područje sela Ugljane[18] i zalazi u hrastovu šumu. U ovoj šumi postavljena je trideset i prva gromila. Granica sada prolazi kroz šumu, izbija »na prostor između starih gromila« koje se nalaze desno od Gojunove njive,[19] naprema današnjoj Pavića gredi, koja se u vrijeme razgraničavanja nazivala Gojunova greda.[20] Među tim starim gromilama postavljen je trideset i drugi pogranični znak ovog sektora. Pravac odavde vodi do trideset i treće gromile, postavljene na »Valentića podu«[21] opet u granicama Ugljana, a odavde prešavši preko puta, ide dugo šumom i kršem, uspinje se na Mali Zlatac.[22] Na njemu je postavljena trideset i četvrta gromila. Granica odavde u pravoj liniji vodi na Veliki Zlatac,[23] na kojemu je postojala jedna stara gromila koja je bila poznata među stanovništvom i gdje su sveštenici održavali mise. Na ovu gromilu stavljeno je još dosta kamena pa je tako postala ogromni trideset i peti granični znak. Granica koja je zašla u šumovito područje i prije Malog Zlatca, produžuje također šumom i nizbrdo i »izbija na prostor između dugačke njive i njive Poljice[24] hrišćanina po imenu Perkovića«,[25] gdje je postavljena trideset i šesta gromila od kamena i zemlje, a trideset i sedma, još uvijek na području sela Ugljane, nalazila se na brdu Bila vlaka,[26] na lijevoj strani puta. Granični pravac odavde vodi na područje Novih Sela,[27] a trideset i osma gromila postavljena je nešto desno od vrha brda »poznatog pod nazivom Stražbena glavica«,[28] koje se vidi iz Sinja. Granični pravac odavde vodi preko krša i šume, a trideset i deveta gromila postavljena je u kamenjaru i šumi, »na Krugljačkoj strani,[29] također u granicama spomenutog sela«. Četrdeseta gromila postavljena je na obronku šumovitog i krševitog Maglaja,[30] odakle se granica spušta i nailazi na jedan brežuljak među njivama, na koji je postavljena četrdeset i prva gromila. Odatle prelazi preko male uvale, izbija na područje Ljut,[31] i na brijegu koji se zove Drenovnik,[32] postavljena je četrdeset i druga gromila. Odavde granični pravac vodi ponovo kroz šumu i krš do četrdeset i treće gromile koja je postavljena na njivi Dračevice,[33] odakle produžuje nizbrdicom, »prolazi pokraj gumna na rubu spomenute njive« gdje je postavljena četrdeset i četvrta gromila. Pravac odavde prolazi kroz veliku šumu i krš i uskoro zalazi na područje sela Blato na Cetini,[34] a četrdeset i peta gromila postavljena je na brdu, »iznad Ishak-agine kuće, u granicama sela Blato«. Odavde se granični pravac spušta. Četrdeset i šesta gromila postavljena je »blizu velikog oraha i vinograda ispod brda«. Odavde nastaje obradivo zemljište. Pravac granice vodi prema brežuljku na koji je postavljena četrdeset i sedma gromila, a odatle prelazi preko javnog puta koji vodi Zadvarju i Radobolji.[35] Četrdeset i osma gromila postavljena je pored ovog puta, a četrdeset i deveta »pokraj oraha i trešnje, na ravnom mjestu na njivi«. Pedeseti granični znak bila je humka od zemlje, a nalazila se blizu rijeke Cetine, »naprema Hasan-begovoj kuli«.[36] Granični pravac odavde vodi preko rijeke Cetine, na njenu desnu stranu, a pedeset i prva gromila postavljena je »blizu Hasan-begove kule«, u kamenjaru, na mjestu koje kao i mjesto prethodne gromile, »gleda prema rijeci«. Granični pravac odavde izbija, idući ponovo kroz kamenjar, na imanje »hrišćanina koji se zove Kegalović«.[37] Ispod njegove pojate, a iznad kuće, postavljena je sljedeća pedeset i druga gromila. Odavde se linija penje prema krševitoj Velikoj Rusavi,[38] na čijem je vrhu postavljena pedeset i treća gromila, odakle prelazi preko krševite uvale i izbija na Orlovo brdo,[39] na kojemu je postavljena pedeset i četvrta gromila. Pravac se sada spušta, prolazi kroz veliku šumu i krš i nailazi na liticu koja se u dokumentu o razgraničenju naziva Kaučina.[40] Na nju je postavljena posljednja, pedeset i peta gromila, kojom se završava prava linija granice povučene od Sinja prema Zadvarju, a započinje granični luk oko Zadvarja.



[1] Gradina Mioljača, koju mještani nazivaju i Meljača, nalazi se na području sela Brnaze. (Na Meljači je otkopana staro-rimska bazilika.)

[2] I danas još postoje močvarna područja ispod sela Brnaze, zovu se Paškula i Muša.

[3] Turjaci, selo jugoistočno od Brnaza, na cesti koja vodi iz Sinja u Trilj.

[4] Lokalitet pod nazivom Vučja draga danas ne postoji u ovom kraju.

[5] Košute, selo između Vojnića i Trilja, jugoistočno od Sinja.

[6] Riječ je o lokalitetu Bila glavica. Leži oko tri km ispred brda Gardun, idući iz Sinja prema Trilju.

[7] Brdo između sela Košute i Trilj, jugoistočno od Sinja.

[8] Triljska skela, južno od Trilja, gdje cesta Trilja — Čaporice prelazi preko Cetine.

[9] U ZA (119 b) St. Michiele — crkva sv. Mihovila, pred Triljem, kada se dolazi iz Sinja.

[10] I u ZA (119 b) Baba. Neubicirano.

[11] Čaporice, selo južno od Trilja.

[12] Ovaj brežuljak mještani danas nazivaju Puškarica.

[13] Vrilača, lijeva pritoka Cetine, na području sela Čaporice.

[14] Čermandol, u ZA (119 b) Zerniza Dolaz, vjerovatno današnje selo Strmendolac, jugoistočno od sela Čaporice.

[15] U ZA (119 b) Subaszina Gniva, nepoznato.

[16] Najvjerovatnije lokalitet koji se i danas naziva Gradina. Nalazi se na području sela Čaporice, prema selu Ugljane. Stara, gotovo sasvim očuvana gromila i danas postoji.

[17] Prisoje, selo jugoistočno od Čaporica.

[18] Ugljane, selo jugoistočno od Čaporica a sjeverno od Novih Sela.

[19] Na području sela Ugljane postoji zaselak Gojuni. Gojunova njiva nalazi se oko 200 m južno od ovog zaseoka. Naziv Gojunova njiva još uvijek se čuje u narodu.

[20] Ovaj lokalitet danas se naziva Pavića greda, udaljen je oko 700 m od Gojunove njive.

[21] Valentin — Podi, vrletno, krševito brdo, oko 1 km udaljeno od Gojunove njive, prema istoku.

[22] Mali Zlatac, brdo na području sela Ugljane.

[23] Veliki Zlatac, brdo na području sela Ugljane.

[24] Lokalitet pod nazivom Poljce, Poljice, Polica ili sl. nisam mogao utvrditi na području Ugljana.

[25] Danas ovdje živi porodica Perkušić, u istoimenom zaseoku Ugljana.

[26] To je današnji lokalitet Bijela vlaka, iznad Babica — zaseoka sela Ugljane.

[27] Novoseli — Nova Sela, područje i selo jugoistočno od Ugljana, pored ceste koja vodi iz Sinja prema Zadvarju.

[28] U ZA (120 a) Strazbena Glavizza. Ovaj naziv kod domaćeg stanovništva nije u upotrebi.

[29] U ZA (120 a) Cruvgliazza Strana, nepoznato.

[30] Brdo između sela Biorina i Blato na Cetini.

[31] Postoje dva područja pod ovim nazivom. Prvo je sjeverozapadno od Zadvarja, drugo jugoistočno. Ovdje je riječ o prvoj Ljuti.

[32] Drenovik, nepoznato.

[33] Danas se jedan zaselak u selu Blato na Cetini naziva Dračevica.

[34] U hududnami: Blatče, u ZA (120 a) Blazla, danas selo Blato na Cetini, jugoistočno od Sinja a južno od Biorine.

[35] U ZA (120 A) Radobuglia, na Historijskoj karti srednjevjekovne bosanske države, koju je izradio prof. Marko Vego, (Sarajevo, 1957), ubilježena je Župa Radobilja, sjeverozapadno od Makarske, u Arhivu grada Sarajeva postoje karte ručne izrade: Dalmatia et regiones adjacentes Croatia, Bosnia, Slavonia, Servia Albania accurate descriptae Petr. Conr. Monath exudit (Zbirka karata i planova, inv. br. 280/61 i 281/61) u kojima se ovaj naziv javlja također u obliku Radobilja. U narodu je, međutim poznatiji naziv Katuni nego Radobolja.

[36] Ova kula postoji i danas. U njoj stanuje sadašnji vlasnik Vice Franić.

[37] U ZA (120 b) Cheglevich. Danas u ovom kraju postoji brojna porodica Kegalj.

[38] Velika Rusava, šumovito i krševito brdo, 4—5 km sjeverozapadno od Zadvarja.

[39] Među mještanima se čuju i nazivi Orlova glavica i Orlovac. To je, u stvari, ogranak Velike Rusave.

[40] Naziv Kaočina, Kavčina ili sl. nisam mogao utvrditi na terenu.