Prvi znak za granični pravac Vrlika—Sinj jeste, u stvari, posljednja gromila granične polukružne linije oko Vrlike, koja se završava u Krču. U vrijeme ovog razgraničavanja od Vrlike prema Siniju prostirale su se bogate i velike šume. Druga gromila na ovom pravcu nalazila se ispod Golog brda,[1] blizu lokaliteta koji se tada nazivao Bajramov dolac,[2] »u velikoj šumi«. Granica je zatim prelazila preko ovog doca, a treća gromila postavljena je na rubu brda, odakle granica produžava u pravoj liniji, prelazi to brdo i put koji iz Vrlike vodi u selo Otišić,[3] a četvrta gromila postavljena je, također u šumi, s lijeve strane puta. Granična linija uskoro zalazi u atar sela Otišić, a peta gromila postavljena je »u brdu pod nazivom Dubrava,[4] naprema spomenutom selu«. Šesta gromila nalazila se pored jedne velike jame u Otišićkoj dubravi, na mjestu koje se u dokumentima o razgraničenju naziva Vlaka.[5] Pravac granične linije i dalje vodi preko ovog ravnog ali kamenitog područja, a sedma gromila postavljena je na rubu atara sela Otišić, zapravo »na mjestu pod nazivom Kriva draga«,[6] u kojoj se zalazi na područje sela Maljkovo.[7] U ataru ovog sela postavljene su tri sljedeće gromile: osma »na mjestu pod nazivom Krstacdol«,[8] »pored zimskog prebivališta za ove serdara Vučkovića«,[9] deveta »pored dola-klanca koji postoji u Tvrdoj dragi«,[10] i deseta na njivama Poljice[11] »na brežuljku koji se nalazi između Ponora[12] i Seline«.[13] Granični pravac odavde vodi preko brda, a sljedeća, jedanaesta gromila postavljena je na području sela Potravlje,[14] na obradivom zemljištu, dvanaesta je bila u Potravničkom gaju,[15] odakle granični pravac nailazi ispod sela Potravlje, koje ostaje na desnoj strani toga graničnog pravca, dakle na mletačkom teritoriju, a trinaesti pogranični znak postavljen je između dva golema hrasta, na desnoj strani puta koji vodi u selo, »ispod Blaževića kuće«.[16] Četrnaesta gromila postavljena je na njivi »ispod kuće nekog Baranovića«,[17] a petnaesta »ispod jednog velikog panja s krstom u Krisovoj njivi,[18] ispod Silovića kuće«[19] u Potravlju. Od ove do sljedeće, šesnaeste gromile, koja je bila znatno veća od ostalih, moglo se dobaciti kamenom iz ruke, a postavljena je u njivi naprema vrtači koja leži s donje strane puita Otišić — Potravlje. Granica je dalje išla ovim putom, a sedamnaesta gromila postavljena je »blizu gaja, uvrh njive, ispod spomenutog puta«. Granica je sada nailazila pored Satrićke lokve,[20] koja se tada nazivala Šilovića lokva — lokva je ostala na mletačkom teritoriju — išla pravom linijom puta do otvorenog prostora, ovdje prelazila na desnu stranu puta i izbijala u polje sela Satrić,[21] gdje je, na desnoj strani puta postavljena osamnaesta gromila. To je lokalitet koji se i danas naziva Kula. I devetnaesta gromila postavljena je u istom polju i u istom smjeru, a dvadeseta na jednoj velikoj stijeni u krčevini koja se nalazi s gornje strane ovog polja.[22] Granični pravac odavde vodi na brežuljak koji se nalazi u ovoj krčevini. Na njemu je postavljena dvadeset i prva gromila. Granica odavde produžuje preko velikog gaja i izbija na raskršće u ataru sela Satrić. Dvadeset i druga gromila postavljena je na ovom raskršću. Granični pravac od ovog raskršća produžuje preko jednog vrletnog klanca,[23] zalazi u područje sela Hrvače,[24] i iznad samog Zrnačkog vrila[25] postavljena je dvadeset i treća gromila.

Pravac sada prolazi kroz šumu, a dvadeset i četvrta gromila postavljena je »na velikoj staroj gromili, na zemljištu pod Hrastovima«.[26] I dvadeset i peta gromila postavljena je u ataru ovog sela, u njivama prema Plišivici,[27] na lokalitetu koji mještani nazivaju Njivetine.[28] Granični pravac odavde vodi preko klanca Točilo,[29] ide šumovitim grebenom i na stjenama »iznad jezera,[30] u granicama sela Lučani,[31] na mjestu koje se vidi iz Sinja« postavljena je dvadeset i šesta gromila. Posljednja gromila na ovom pravcu, dvadeset i sedma po redu, bila je velikih dimenzija, a postavljena je na jednoj litici na grebenu koji se tada nazivao Šimrakove stijene.[32]