Od
posljednje gromile postavljene na polukružnoj liniji oko Knina započinje
granični pravac prema Vrlici. Prva gromila na ovom pravcu bila je »na mjestu
koje se može dobaciti kamenom iz ruke«. Drugi pogranični znak, koji je bio
ogromna gromila od kamena, postavljen je na »Lopuško brdo, drugim imenom
Vijenac«,
[1]
na mjestu koje leži na zamišljenoj pravoj liniji povučenoj sa brijega kod sela
Lopuše
[2]
prema velikoj, impozantnoj litici na planini Kozjak.
[3]
Treća gromila bila je udaljena opet koliko se može kamenom iz ruke dobaciti, a
nalazila se na zemljištu pod hrastovima. Četvrta gromila postavljena je »na mjestu
koje se vidi prema selu Lopuše«, a peta s desne strane stare gromile koja se
nalazila »na njivi Podvornici, ispod Kenan-agine kuće u spomenutom selu«. I
šesta gromila nalazila se u Lopušama, »pored Glibajića kuće«. Sedma gromila na
ovom pravcu postavljena je »tako da ograda Laga Ivana
[4]
ostaje dva aršina desno«. Odavde je granični pravac vodio prema Vučjem brdu,
[5]
na čijoj je padini kao granični znak ubilježena velika, izdužena, ravna
stijena. Granica vodi paralelno sa grebenom Vučjeg brda, koje ostaje na lijevoj
strani — dakle u posjedu Osmanske Carevine — i na kojemu je postavljena osma
gromila. Ne mijenjajući pravac granična linija izlazi na brdo Rasuha,
[6]
na kojemu je postavljena deveta gromila. Deseta je bila na jednoj istaknutoj
litici, jedanaesta na mjestu »koje gleda prema polju sela Turić«,
[7]
dvanaesta u polju ovoga sela, a trinaesta »blizu groba s krstom hrišćanina po
imenu Verziperni«,
[8]
koji je ostao na mletačkom teritoriju. Četrnaesta gromila postavljena je na
putu koji se penje prema planini Kozjak, petnaesta »pored ograde od složenog
kamenja« na zemljištu pod hrastovima, a šesnaesta »u šumi na malom grebenu,
koji se sastaje sa velikom stijenom«
[9]
Ispod ovog grebena leži uvala u kojoj se nalazi dugačka njiva. Uvala i njiva
ostale su na lijevoj strani graničnog pravca — na turskom teritoriju. Najviši
vrh Kozjaka ubilježen je kao sljedeći granični znak. Pravac prema Vrlici odavde
ide grebenom stijena koje se nalaze iznad sela Kijeva.
[10]
Tri velike, istaknute stijene označene su i zavedene kao pogranični znaci.
Sljedeća gromila na pravcu prema Vrlici, po redu sedamnaesta, postavljena je
također na stijenama. Granica odavde prolazi kroz vrlet koja je tada bila pod
šumom i zalazi u područje sela Civljane.
[11]
Na obronku, lijevo od lokaliteta koji se tada nazivao Civljanska stražna
glavica,
[12] i
naprema kućama sela Civljane, postavljena je osamnaesta gromila, posljednja na
graničnom pravcu Knin—Vrlika.
[1] Vijenac
ili Lopuško brdo, danas je preovladao naziv Vijenac, prostire se jugoistočno od
Knina.
[2] Lopuše,
selo jugoistočno od Knina.
[3] Postoji
Veliki i Mali Kozjak, oba leže jugoistočno od Knina.
[4] Danas
u Biskupiji, jugoistočno od Knina, postoji i zaselak i porodica pod nazivom
Laka.
[5] Vučje
brdo, brdo obraslo niskom šumom i šikarom, danas se zove Oštra glavica.
[6] Rasuha,
ZA (116 a) Rastoca — brdo koje mještani danas nazivaju Rasova, rjeđe Rasuva.
Nalazi se između sela Lopuše i planine Kozjak. Obraslo je bjelogoricom.
[7] Turić,
zaselak velikog sela Polača, ispod planine Veliki Kozjak, jugoistočno od Knina.
[8] U
turskom tekstu: v-r-z-y-p-r-n-y, u ZA (116 a) Varzispargne. Mještani ne poznaju
ovaj ili sličan naziv, niti u okolini postoji neki grob koji se zbog bilo čega
ističe ili pamti.
[9] Ovdje
je, bez sumnje, riječ o impozantnoj litici na Kozjaku, koja se zove Bat. Ona
istovremeno predstavlja i najviši vrh Kozjaka.
[10] Kijevo,
selo sjeverozapadno od Vrlike.
[11] Civljane,
selo sjeverozapadno od Vrlike.
[12] U
turskom tekstu Cimlan istraje glaviče, u ZA (116 b) Strazgna glavizza, danas Jojića
glavica — Brzica, u civljanskom zaseoku Jojića Glavica. Dobro očuvani ostaci
gromile postoje i danas. Leže na lijevoj strani ceste Knin—Vrlika, udaljeni
nepunih 500 m od nje.