I

U tišini kakvu može samo mirna noć da ima
Kad se vedrim nebom krijesi bezbroj zvijezda krijesovima

Kad pokoja padalica svojim bljeskom nebo šara
Kad usahne svaka srdžba, kada zamre mržnja stara

Kad Allahu pravo hrle robova Mu smjernih dove
Kad latice cvijeće sklopi da mirisne sanja snove

Kada djeca čistom dušom žive u svijetu bajke
Kad siročad nisu sama već u krilu svoje majke

Kad caruje tihom noći samo miris i svježina
Kada bića što se vole nosi zanos i milina

Kad je dodir svog halala čist k’o suza dječjeg oka
Kad se živi prava ljubav: čista, nježna a duboka

Kad skrivene želje živnu, kada nade steknu krila
Baš takva je Noć Začeća – Noć Obilnog dara bila

II

U tišini kakvu može samo mirna noć da ima
Kada je Ibadet draži i Bogu i robovima

Kada duše plemenitih kušaju i rajske slasti
Kad se srca ushićena oslobode svake strasti

Kad UVIDI svako biće šta je važno a šta nije
Kad OSJEĆA sve razumno sta se smije šta ne smije

Kad se ZNADE da je prava sreća samo u Imanu
Kad se čovjek LJUTO KAJE zbog propusta u tom danu

Kad prijatelj dragog Boga nema brige, tuge strepnje
Kad SMIRENA DUŠA nema na vidiku svome smetnje

Kad se svaki vid života Allahovoj moći divi
Kad se ZNADE s kojom svrhom život treba da se živi

Kad sve naše želje, nade, ožive i steknu krila
Baš takva je Noć Začeća – Lejlei Regaib bila!