U lijepoj, drevnoj Mekki što se sjajem sunca mije
Po Isau pet stotina sedamdesetoga ljeta
Jednoj mladoj, lijepoj ženi uzbuđeno srce bije -
Uskoro će postat’ majka, nov će život da procvjeta.
Krupne su joj oči često u suzama okupane.
Nedavno je izgubila svog sudruga, svoga muža
Baš kada je nazirala još sretnije, ljepše dane,
Kada joj je pod pojasom oživjela prva ruža.
Uskoro će dva mjeseca da Amina tužno plače
Za životnim svojim drugom, svojim dragim Abdullahom
A devet će bit’ mjeseci da se u njoj život zače
Pa sad čeka prvi porod sa radošću i sa strahom.
Neizvjesnost, tuga, briga, postadoše njene druge
Često plače kad je sama, kad svu grubu stvarnost shvati
Al’ začudo rasplinu se sve nevolje i sve tuge
Pred spoznajom i radošću da će skoro postat’ mati.
Mnogo puta vidjela je bol, tegobe drugih, žena.
Kod nje toga ničeg nema! Njoj svo biće puni radost
Mnogo jača od samoće, jača nego tuga njena,
Jača, ljepša i milija nego zdravlje, nego mladost.
Dani teku. Ona čeka. Sve je manje straha, brige.
Nema boli da najavi – da bi tako mogla znati
Od prirode – te najljepše, najstarije, mudre knjige
Kad će doći čas poroda i kada će postat’ mati.
Dani teku. Ona čeka. Nedjelja još jedna dođe
Lijepa, vedra, nasmijana, žarkim suncem okupana
I u suton ispraćena povjetarcem svježim prođe
I nastupi noć mekana – ponedjeljka – novog dana.
Svud svježina. Sva se Mekka i svo živo za san sprema
A Amina – sretna majka – u odaji svojoj bdije,
I čudi se kako pred njom nema zida, perde nema
Pa sve vidi naokolo k’o da žarko sunce grije.
Vidi drevni Hidžaz, Jemen, Nedžd, Šam, Misir, Palestinu
I još dalje na sve strane dokle hoće, dokle želi!
Tad osjeti kako nešto svim joj bićem bijesnu, sinu,
Nešto što je kao nikad svu zahvati, razveseli!
Toga časa sva utonu u blaženstvo neizmjerno,
Čini joj se da je služi roj džennetskih djevojaka,
Da meleći sa nebesa svud tekbire uče smjerno,
I presretni drže dijete divnih, crnih uvojaka.
(Ovdje se ustaje na noge)
Dobro doš’o, Muhammede, Božje vjere Vijesniče!
Dobro doš’o svjetovima, o Božiji Poslaniče!
Dobro doš’o ljudskom rodu, o Božiji Miljeniče!
Dobro doš’o svom ummetu, dragi naš Zagovorniče!