ODVRAĆANJE SILOM

Salavat

Mekkelije koji tajno priznaše Resulullaha
Svi su redom u početku svoju vjeru dobro krili
Zadugo se nije znalo da vjeruju u Allaha
I da im je vođa mudri Muhammed El-Emin mili.

Svi su oni dobro znali zlo i patnju što ih čeka
Od sredine i od grada kakva je tad bila Mekka.

Ali, stiže Emer da se Islam javno propovijeda
Pa je časni, dragi Bilal proučio ezan prvi.
Tad zanijemi cijela Mekka jer opasnost odmah zgleda,
Zanijemi i odluči da sve muslimane smrvi,
Vidje Mekka da taj svijet nit’ šta plaši nit’ koleba
Zato ih sve bez iznimke uništit’ što prije treba.

Nastadoše crni dani. Dođe teror, bojkot, geto.
Ali, ni to ne bi dosta već se na zid Kja’be stavi
Proglas daje građanima Mekke naređenje sveto
Da prekinu svaku vezu sa svakim ko Islam slavi.
Ko prekrši ovaj nalog biće kažnjen bez milosti.
Nema toga Mekkenlije kome će se da oprosti!

Tri godine odvojeni od čitavog drugog svijeta,
Upućeni samo na se, osuđeni, žigosani,
Nisu smjeli ni da kroče van granica svoga geta.
Ali, oni postadoše svi još čvršći muslimani.
Zna se daje bilo dana kada je sva dnevna hrana
Bila samo jedna hurma na jednoga muslimana.

Geto, teror, poniženje i vrijeđanje što um mrači
Tuga, briga, neizvjesnost, suze, nemoć i uzdasi
Bješe duga stvarnost ljudi što im Islam život znači.
Imali su samo sabur i Allaha da ih spasi.
Zna se daje bilo dana kada je sva dnevna hrana
Bila samo jedna hurma na jednoga muslimana.

Tekbir

Muhammed je u dva maha pred pritiskom mržnje teške
Naredio da se seli sa ognjišta voljenoga
U dva maha muslimani hidžrete bez išta, pješke
Čak u Habeš – preko mora – gdje nemaju nikog svoga.
Konačno je jednog jutra – vesela u svakom vidu
Osvanula drevna Kja'ba bez proglasa na svom zidu.

Tekbir

Muhammed se ne odmara. Stalno širi Božju vjeru
A mušrici u svom bijesu čine šta im na um pada
Njihov zulum odavno je prevršio svaku mjeru
Natječu se ko će više Muhammedu zadat’ jada.
Još uvijek oni misle: sila će učinit’ svoje
Muhammed će jednog dana prestat’ biti ono što je.

Muhammed se ne odmara. Odolijeva svakoj sili.
Njega nije uzdrmala ni "Godina tuge" zvana
U kojoj Mu umriješe i Hadidža i stric mili –
Dva oslonca pouzdana, prijatelja dva bez mana!
Mušrici su likovali i mislili da će ove
Nesreće pokopat’ snove i želje Muhammedove.

Muhammed se ne odmara. Bez prestanka on se boči.
Samo se Allaha boji, samo Njemu služi vjerno.
Džebrail Mu često slazi u srce Mu Kur’an toči
I najzad Ga jednom viješću obradom neizmjerno:
Svevišnji je naredio da Mu dođe, da s Njim zbori
Da ugasi žarku želju kojom cijelim bićem gori!

Cijelo ovo kazivanje – istina je, neka znate!
Zato na Njeg’ s poštovanjem donosimo salavate!

Salavati