Uvijek je bilo teško i vazda će teško biti
Govoriti o Miradžu – makar kakav čovjek bio
Ni najveći učenjaci ne mogoše rasvijetliti
Šta je sve Muhammed tada doživio i vidio.
Skučene su ljudske snage, a Miradž je – to svi znamo
Nešto što mi lakše srcem nego umom poimamo.

Pa i danas, u vrijeme kad moderno čovječanstvo
Znade šta je elektrika, radar, atom, sateliti,
Kad je ljudski um otkrio energija novih carstvo
I kad ih je na sve strane već počeo koristiti -
Skučene su ljudske snage pa i dalje Miradž stoji
Kao nešto što se može lakše srcem da usvoji.

Nauka baš danas ide naprijed brzim koracima.
Rezultati ljudskog uma jesu zbilja krupni, sjajni!
Ali ko bi mog’o reći šta sve još oko nas ima,
I koliko nenačetih neslućenih, leži tajni!
Slabašne su ljudske snage, i sićušne, neka znate
Bez obzira na planove, stremljenja i rezultate!

Iako smo upoznali mnoge, nove energije
Iako se čak i čovjek u svemirski prostor šalje
Priznajemo da to, ipak, u suštini mnogo nije
I da ne znamo baš mnogo o onome šta je dalje,
U dubini svoga bića sasvim jasno osjećamo
Da je trunčić ono što mi već možemo i već znamo!

Radio, televizija, lejzeri i kilocikli
Ultrazvuci i talasi, magnetska i druga polja
To je danas već obično, na to smo se svi već svikli!
I još mnogo tekovina koristimo kad nas volja.
A kada bi naši pređi što oko nas leže svuda
Mogli kako da to vide! Svi bi rekli: to su čuda!

To i jesu i ostaće prava čuda svakom čiji
Intelekt još uvijek ne zna ili – ne može da shvati
Fizičke principe koji vladaju u materiji
I uzrok i posljedicu što pojavu svaku prati.
Sve što sami nisu kadri takvima će čudo biti.
Takvi nikad neće moći sveti Miradž osjetiti.

Samo oni što imaju čisto srce u grudima
A zdravim se umom dižu iznad svijeta materije
U stanju su da osjete svemoć koju Allah ima,
Svemoć koja baš sve može, kojoj ništa teško nije.
Takvoj moći da ustavi nikad teško biti neće
Sve čemu je nekad davno naredila da se kreće.

To su oni čija srca Iman puni i veseli
Što vjeruju da je Kur’an sav Istina čista, živa.
A u Njemu jasno stoji: "Kada Allah nešto želi
On naredi samo budi i to toga časa biva."
To su oni što nemaju ni od koga drugog straha
Njihova se srca boje samo dragoga Allaha.

To su pravi muslimani. To je ljudskog roda cvijet.
Ti su ljudi u životu vrlo često mirni, tihi,
Ali vjeruju čvrsto: Vudžud, Kidem, Beka, Vahdanijjet,
Muhalefet lil havadis i Kijamun bi nefsihi.
To su oni divni ljudi koji svakog časa mogu
Položiti sve račune Svemoćnome, Vječnom. Bogu.

To su oni što vjeruju: Hajat, Ilum, Sem, Irade,
Besar, Kudret, Kelam, Tekvin – Allahova svojstva sveta
Kako dragi Allah želi oni žive, misle, rade.
Oni znaju pravu svrhu: Šehadeta, Ibadeta,
Posta, Zekata i Hadža. Oni sasvim jasno vide
Da se tako, samo tako u Allahov Rida ide.

Ti Amentubillah drže prvim stupom naše vjere,
Ti vjeruju postojanje Nevidljivog, živog svijeta,
Ti vjeruju Božje Knjige i sve Božje Pejgambere,
Ti vjeruju da će doći Dan Suđenja – Kijameta,
Ti vjeruju Kada, Kader i Življenje iza groba
Jer "Ba’s ba’del mevti" čeka neminovno svakog roba.

Islamski su učenjaci o problemu ovom cijelom
Dali dvije hipoteze. Jedni vele da je cio
Miradž Resul doživio i mubareć svojim tijelom.
Drugi, opet, kažu daje samo dušom s Bogom bio.
Ovi zadnji nisu bili Božje moći sasvim svjesni
Jer je Miradž stvarno bio i duhovni i tjelesni.

Miradž Božjeg Poslanika mnogome se shvatit’ ne da.
Mnogome je teško spoznat’ šta je bilo one noći
Kad Džibrili Emin dođe da povede Muhammeda
Ka prijestolju Uzvišenog Gospodara stvarne moći,
Kroz džennete, kroz nebesa, da se lično divi svemu
Jer, Allah je sve stvorio iz ljubavi prema Njemu.

Džebrail Mu tada Reče: Svevišnji je odredio
Da Te i tom čašću časti, da Ti i to da priznanje.
Poziva Te tamo gdje još nikad niko nije bio
I o čemu neznatno je i najvećih ljudi znanje.
Poziva Te pravo Sebi, da Ga vidiš, da s njim zboriš
Da ugasiš žarku želju kojom cijelim bićem goriš.

Pripremi se! Ti sad ideš tamo gdje su Božje tajne
Tamo gdje je uzrok i cilj stvaranja i bitisanja
Da osjetiš veličinu i ljepotu sreće trajne
I da vidiš na izvoru pravi izgled svakog stanja
Noćas za Te nema smetnje. Ti ćeš vidjet’ i doznati
Odgovore na sve ono što Te tako dugo pati.

Silnu snagu Tvoje duše, Muhammede, stalno mori
Razmišljanje o uzroku i o cilju ovog svega
I duboka žeđ za Tvorcem koji svaki svijet stvori.
Želja Ti je uslišana! Muhammede, vidjećeš Ga!
Ove noći Ti ćeš moći ostvariti svoje snove!
Ove noći Tebe Allah pred prijestolje svoje zove.

A Muhammed samo stoji, hladan znoj mu čelo rosi.
Zapanji Ga ova silna, neizmjerna čast i sreća.
On tu želju u svom srcu otkad zna da misli nosi,
Od svih, drugih težnji, želja taje uvijek bila veća.
Veličina ove rutbe sve Njegove snage pređe -
Pred spoznajom ovom samo On mubarek spusti vjeđe.

A kada ih opet diže kroz Njegove oči mile
Blistao je Nur nebesa – Sreća krajnjeg ushićenja
A bistre ih čiste suze čistim sjajem orosile
Suze koje udariše bez Njegove volje, htijenja,
Suze kakve može samo savršena duša liti -
Suze što bi mogle s pravom i meleća okititi!

A Džebrail, sav zapanjen, sa divljenjem krajnjim gleda
Oličenje i svu snagu čiste ljubavi što gori
U čitavom čistom biću Poslanika Muhammeda
Prema vječnom Stvoritelju koji hoće s Njim da zbori.
Tek tad bi mu sasvim jasno. Dotad ni on nije znao
Zašto Mu je Svemogući baš toliku počast dao.

I povede Božji glasnik najvećega od svih ljudi
Do vrhunca ushićena kao nikad usrećena.
Sa Hikmetom i Imanom ispuni Mu srce grudi
I pripremi za polazak u prostranstva neslućena.
Muhammed će na put neznan da se divi Božjoj moći
Tokom mnogih milenija ili, možda, jedne noći.

Kad nastupi čas Miradža Svemogući Allah tada
Dade zadnjem svom Resulu – najmilijem stvoru svome
Što nikome dotad nije nit’ će ikom dat’ ikada
Milost da se nađe svugdje u prostranstvu beskrajnome,
Da svjetova bezbroj vidi, da se divi Božjoj moći
Tokom mnogih milenija ili, možda, jedne noći.

Kad nastupi čas Miradža kao daje Svemir stao
Kao da su sva kretanja zastavljena sasvim bila
Samo je Bog Svemogući Poslaniku svome dao
Natprirodan i sluh i vid, vanzemaljski posluh sila.
I dok čitav Svemir mimo voljom svoga Tvorca sniva
Posljednji Allahov Resul razgleda ga i uživa.

Kad nastupi čas Miradža samo jednog roba svoga
Allah diže u prostranstva gdje zakoni drugi važe
Pokaza Mu roj svjetova svoga carstva bezmjernoga
I ljepote što čekaju one koji Njega traže.
A Muhammed sve upija i divi se Božjoj moći
Tokom mnogih milenija ih, možda, jedne noći.

A onda je doš’o susret – vrhunac i kruna svega
Susret kakvim je Bog Vječni počastio samo Njega.
Tad prozbori Resulullah – Stvoritelju najdraži zat
"Ettehijjatu lillahi vessalevatu vettajjibat”
A potom je čuo Resul Allaha Džellešanuhu:
"Esselamu alejke ejjuhennebijju ve rahmetullahi ve
berekatuhu".

Samo dragi Allah znade kakav je to susret bio
Čime je sve svog Resula darivao i častio.
A najveća čast je ovo: vidio je dragog Boga
Zborio s Njim neposredno, za svoj Ummet molio Ga.
I bio je najsretniji kad je čuo i saznao
Da Mu je sve molbe Allah Milostivi uslišao.

I tako dok čitav Svemir Resul k’o dar Božji gleda
I saznaje ono što se ljudskom umu spoznat’ ne da
Sva Njegova bića čula Božijoj se dive moći
Tokom mnogih milenija ih, možda, jedne noći.
Jer kada je sa Miradža sretan stig’o domu svome
Samo jedna noć je prošla po – računu zemaljskome.

Ko želi da sa Imanom Stvoritelju svom se vrati
Nek su mu u srcu često na Resula salavati