Od posljednje gromile na pravcu povučenom od Vrgorca započinje polukružna granična linija oko Čitluka i Gabele. Od ove gromile ona skreće ulijevo, prelazi preko jezera na lijevu stranu i vodi do prve gromile na ovom luku, postavljene »iznad puta koji vodi prema Gabeli«. Luk granične linije odavde ide uzbrdo, probija se kroz krševito područje i dolazi do »velike gromile poznate pod nazivom Trogrla«.[1] Ispod te gromile i s njene desne strane postavljena je druga gromila. Granica odavde izbija na krševiti greben gdje je postavljena treća gromila. Četvrta gromila nalazila se ma samom vrhu Milanovače,[2] odakle se polukružna linija spušta prema Zaluškom jezeru,[3] a peta gromila postavljena je na padini. Granični luk odavde vodi preko jezera, zatim preko močvarnog zemljišta i izbija na rijeku Bušinu,[4] gdje je, pored jedne šikare, postavljena šesta humka od zemlje. Granica odavde uskoro prelazi preko Bušine, izbija u polje, a sedma humka postavljena je »naprema stružkoj kuli«.[5] Ostavljajući ovu kulu na turskom teritoriju, granični luk odavde prelazi preko druma koji vodi u Čitluk, produžuje prema Trebižatu,[6] i nedaleko od ove rijeke, »na mjestu koje gleda prema rijeci«, postavljena je osma humka od zemlje. Deveta humka postavljena je »u Otoci«,[7] a granična linija odavde, u luku, prelazi Veliku lug,[8] i izbija na Neretvu, gdje je, kao deseti pogranični znak, ubilježeno stablo bijele jasike,[9] koje je bilo čuveno među domaćim stanovništvom. Jasici su okresane grane. Odavde granica prelazi preko Neretve, izbija na Krivaču,[10] i »na mjestu pod nazivom Drače«,[11] u blizini Neretve, postavljena je jedanaesta humka. Granica odavde vodi preko polja, i stalno u luku, dovodi do dvanaeste humke, koja je postavljena »na desnoj strani javnog, kaldrmisanog puta« koji ide iz Gabele prema Mostaru. Pošto pređe ovaj put, granica odavde izbija na područje Knežpolje,[12] gdje je postavljena trinaesta humka »blizu hadži Muratovog hendeka«. I četrnaesta humka postavljena je u ovom polju, petnaesta se nalazila ispod lokaliteta koji se i danas naziva Vučji brod,[13] iznad sela Višići,[14] a šesnaesta, u ataru ovog sela, »pokraj vinogradskog hendeka Mustafage Joldžića«. Granica odavde ide prema mostu sela Višići. Sedamnaesta humka postavljena je »u vinogradima«, a osamnaesta, paralelno s mostom. Granični luk sada vodi prema barovitom terenu. Devetnaesta humka postavljena je u njivama. Granična linija odavde prelazi preko barovitog zemljišta, zatim preko gaja, i na mjestu koje mještani i danas nazivaju Krčevina,[15] postavljena je dvadeseta humka. Granični luk odavde vodi prema Krupi.[16] Blizu ove rijeke, »na Mustafaginoj njivi Voznik«,[17] postavljena je dvadeset i prva humka. Odatle granični luk prelazi preko Krupe, i u obližnjoj šumi, koja se u dokumentima naziva Radojev lug,[18] postavljena je dvadeset i druga humka, koja je bila izuzetno dugačka. Granica odavde prolazi močvarnim i šumovitim područjem, u Radivojevoj jaruzi[19] prelazi preko mjesta gdje stalno leži voda,[20] i jednom brijestu,[21] koji se nalazi u neposrednoj blizini, na desnoj strani jaruge, okresane su grane. Ova jaruga i brijest ubilježeni su u dokumenta o razgraničenju kao dvadeset i treći znak. Kružna linija odavde vodi prema dvadeset i četvrtoj gromili od kamena, postavljenoj iznad obradivog zemljišta, blizu brda, odakle se granični luk penje do posljednje gromile na polukružnoj liniji ovoga sektora granice, koja je postavljena u šumi jugoistočno od Gabele. Ova šuma i danas nosi naziv Varda.[22]