14. GRANIČNI PRAVAC POLICA — MORSKA OBALA

Od posljednje gromile postavljene na graničnom pravcu Gabela — planina Žaba,[1] koji je išao prema jugoistoku, započinje sljedeći sektor koji je razgraničen također pravom linijom, ali čiji smjer ide prema jugozapadu i izbija na morsku obalu. Pošto je u ugovoru o miru sa Venecijom izričito navedeno da se i za ovaj sektor povuče granica u vidu prave linije, komisije su u dva navrata išle sve do mora da bi se otklonule sumnje i odredio najbolji pravac. Kada je smjer utvrđen i obostrano prihvaćen, pristupilo se postavljanju uobičajenih graničnih znakova. Sa mjesta Kopita, odnosno Polica, na planini Žabi, granični pravac ide padinom i na krševitom brdu zvanom Hrvenica,[2] postavljena je prva gromila. Odavde granica vodi uzbrdo, kroz šumu i kamenjar, i izlazi na područje Popovića,[3] gdje je postavljena druga gromila. Odavde pravac vodi na Malu Žabu,[4] a treća gromila postavljena je na lokalitetu koji se tada nazivao Stipurinovića Okruglica.[5] Odavde granični pravac produžuje brdom, zalazi na područje Glavinovića,[6] i izbija na brdo koje se tada nazivalo Kurilo.[7] Na njemu je postavljena četvrta gromila. Odavde se granica spušta padinom do pete gromile koja je postavljena »ispod brda, iznad vode«. Nedaleko odavde postavljena je i šesta gromila »na jednoj karakterističnoj stijeni«, odakle se granica ponovo spušta, i na mjestu zvanom Debela ljut,[8] ispod Vilene ploče,[9] postavljena je sedma gromila. Prošavši ponovo kroz krš i šumu granični pravac nailazi na Svatski pod,[10] iznad sela koje se u dokumentima naziva Dobruhovo.[11] Tu je, pokraj puta, postavljena osma gromila. Odavde pravac vodi niz obronak, nailazi ispod Sredimira,[12] gdje je, »na mjestu pod nazivom Dračeva dolina«,[13] iznad vode, postavljena deveta gromila. Deseta gromila postavljena je u istom smjeru, »iznad bunara Lokvica[14] nekog Galovića«,[15] jedanaesta, idući neprestano šumovitim i krševitim područjem, na lokalitetu Vinogradac,[16] »na mjestu gdje se sastaju granice Goračića[17] i Galovića«,[18] s lijeve strane stare gromile, a dvanaesta, na mjestu koje se a danas naziva Vlaka,[19] na području sela Galović. Trinaesta gromila, također na području ovog sela, postavljena je »na mjestu pod nazivom Bjeleševa dolina«,[20] četrnaesta »pokraj jedne velike smreke, u podnožju brda Ljubovik«[21] odakle granični pravac ide kroz teško prohodni krš i izbija na Dubov do,[22] gdje je, pokraj puta, postavljena petnaesta gromila. Šesnaesta gromila postavljena je na malom kamenom brežuljku, »na mjestu pod nazivom Provala«,[23] odakle granična linija vodi na sljedeća kameni brežuljak u blizini Vučje jame,[24] koji je ubilježen u dokumente o razgraničenju kao sedamnaesti granični znak. Odavde se granični pravac spušta, zalazi na područje sela Brestica,[25] a osamnaesta gromila postavljena je »na vrhu njive Vodeni do«.[26] Granica se odavde ponovo penje, prelazi preko puta, produžuje kroz kamenjar i na lokalitetu koji se po hududnami tada nazivao Srednje brdo,[27] na području istog sela, postavljena je devetnaesta gromila. Sa ovog brijega granica silazi kroz šumu, a dvadeseta gromila postavljena je »iznad pećina, na liticama«.[28] Odavde se granica spušta prema jezeru koje se pružalo od Neretve i završavalo upravo tu, ide pored tog jezera, ponovo se prihvata sljedećeg obronka i na mjestu između dva šumovita i krševita brežuljka postavljena je dvadeset i prva gromila, a dvadeset i druga gromila postavljena je na brdo Krstac,[29] iznad Kleka. U istom smjeru a grebenom brda Krstac postavljena je dvadeset i druga gromila, a dvadeset i treća »na desnoj strani vrha brda Krstac, koji gleda prema moru«. Odavde se pravac spušta prema moru, a posljednja, dvadeset i četvrta gromila, postavljena je na lokalitetu koji se tada nazivao Mali Sorđuk,[30] na obali. Sami pak granični pravac završava se na najisturenijoj tački poluostrva Klek.[31]



[1] Žaba, velika planina jugoistočno od Gabele i Metkovića.

[2] To je Hrvenica, brdo na planini Žaba, na kojemu se nalazi lokva za napanje stoke.

[3] U selu Galović i danas žive porodice Popović.

[4] Mala Žaba, jedan od vrhova na planini Žaba.

[5] Stanovništvo okolnih sela ovaj vrh na Maloj Žabi naziva danas samo Okruglica. Čuje se, međutim, i naziv Lopata.

[6] U selu Babin do i danas žive brojna domaćinstva porodice Glavinić.

[7] To je Ćurilo — brdo koje se nalazi između Neuma i sela Babin do.

[8] Debela ljut — krševito zemljište, obraslo slabom, niskom šumom. Nalazi se na planini Žabi, sjeverno od sela Dubroovo.

[9] Na planini Žabi, iznad sela Cerovo, postoje dva lokaliteta

pod nazivom Viline ploče. Riječ je o dvije kamene ploče koje su udaljene oko 300 metara jedna od druge. Međutim, iznad sela Dubroova, jedan sat hoda od njega, također na Žabi, postoji lokalitet Vilena ploča. Ovdje je riječ o Vilenoj ploči.

[10] Ovaj lokalitet i danas nosi isti naziv: Svaski pod. Nalazi se na Žabi, ispod Vilene ploče.

[11] Dobruhovo, danas Dubroovo, selo u podnožju planine Žabe, istočno od sela Galović.

[12] Sredimir, brdo na Žabi, iznad sela Galović.

[13] Dračeva dolina, u ZA (124 a) Draghetta Polina. Lokalitet pod ovim ili sličnim nazivom među mještanima danas ne postoji.

[14] Riječ je o lokvi — pojilu za stoku koja postoji i danas pod nazivom Galovića lokva. Nalazi se između sela Oskorušnica i Galović.

[15] Galović, selo, jugozapadno od sela Dobranje.

[16] Vinograd, naziv koji je i danas u upotrebi. Označava jedno brdo i njive koje se nalaze između sela Galović i Goračić.

[17] Goračići, planinsko selo, jugozapadno od Male Žabe.

[18] Galović, selo, jugozapadno od sela Dobranje.

[19] Vlake, šikara, prostire se jugozapadno od sela Galović prema moru.

[20] To je današnja Bjelišica — do sa obradivim zemljištem. Leži sjeverozapadno od šikare Vlaka.

[21] U ZA (124 b) Monte Gliubovich, Lubovik, odnosno Ljubovik, naziv koji se čuje samo kod starijih. To je vrletno brdo iznad dola Bjelišica.

[22] Danas Dubovi do. Nalazi se između Bjelišice i sela Brestica.

[23] Ovo krševito, neobradivo zemljište koje se nalazi između sela Radež i Hercegovačka Brestica danas se naziva Provalija.

[24] I danas pod istim nazivom: Vučje jame. To je neobradivo i krševito zemljište između sela Brestica i Dubovi do.

[25] Brestica, selo ispod brda Gradina, sjeverno od Neum-Kleka. Danas postoje dvije Brestice: Hercegovačka i Dalmatinska Brestica. Obje se nalaze na lijevoj strani ceste Metković—Neum.

[26] Vodeni do, duboki do sa obradivim zemljištem. Nalazi se ispod sela Dalmatinska Brestica, na lijevoj strani ceste Metković— —Neum.

[27] U hududnami: Orta bayir, u ZA (124 b) Sredgne Bardo — brdo koje se danas naziva Bačića glavica, jugozapadno od Vodenog dola. Pripada porodici Bačić iz obližnjeg sela Radež.

[28] To je brdo koje se danas naziva Šuplja stijena. Obraslo je hrastovom šumom, nalazi se između sela Radež i Dračevica.

[29] Krstac, selo i brdo, nalazi se blizu Zavale iznad Kleka.

[30] U ZA (124 b) Sorducz Mali — današnje šumovito brdo Mali Sorduk, iznad Kleka. Među mještanima se čuje i naziv Surdup.

[31] Ovo poluostrvo mještani, naročito oni stariji, i danas nazivaju Turski rep. Njime se zatvara zaljev Neum-Klek.