Od humke postavljene na Ravnom Poštaku granica silazi do Vilinog klanca,[1] u kojemu je, s lijeve strane puta, postavljena prva humka za ovo područje. Granična linija odavde vodi pravo na vrh Crnog vrha, koji je bio poznat i pod imenom Runava glavica.[2] Na ovom vrhu postavljena je druga humka, velika i od kamena, a drveće oko nje bilo je sasječeno i neposredna okolina raskrčena. Treća humka postavljena je u Zujinom polju,[3] odakle se granica uspinjala »i na mjestu zvanom Rujnak«[4] postavljena je četvrta humka.

Odavde je granična linija izlazila na vrh brda Kita,[5] na kojemu je, pored njive, postavljena peta humka. Šesta se nalazila nedaleko od današnjeg zaseoka Pašići, u Metiljavom docu,[6] pored jednog hrasta, a sedma na mjestu pod nazivom Bilo brdo.[7] Osma humka nalazila se na Otonskom brdu, koje se tada nazivalo i Otonsko bilo,[8] a deveta na području Otona, »usred njive s lijeve strane puta«. Granična linija odavde, prešavši preko potoka Kusac,[9] vodi uzbrdicom i uzlazi na Debelo brdo,[10] na čijem se vrhu koji se zove Medvidija glavica,[11] završava tursko-austrijska, a nastaje tursko-mletačka granica. Predstavnici svih triju država zajednički su odlučili da se ovo mjesto, koje predstavlja stvarnu tromeđu, označi ljepše i izrazitije, pa je podignuta »jedna velika humka, bolja, ljepša i viša od ostalih« i postavljeni su posebni znakovi na tri strane, koji su ukazivali na granične linije između Austrije i Turske, Austrije i Mletačke Republike i Mletačke Republike i Turske.