Kao što je već rečeno, komisije za razgraničavanje, da ne bi gubile vrijeme čekajući na odgovor iz prijestonica u vezi sa sporom oko Novoga, odlučile su da nastave razgraničavanje sa brda Klepala243 »gdje se završava područje Novog« i odakle započinje područje tvrđave Gvozdansko, koje se stere s desne strane granične linije i područje turske tvrđave Bužim, s lijeve strane granične linije. Pošto se ova dva područja, koja je trebalo razgraničiti, dodiruju, »u prisustvu svih prvaka i vojske obiju strana i shodno carskom ugovoru o miru« na ovom brdu iskopana je prva granična humka za ovo područje. Granična linija odavde vodi prema sjeverozapadu i druga humka postavljena je na putu.[1] Odatle, u pravcu brda Radović,[2] kroz područje Gornje Jamnice,[3] na desnoj strani puta, postavljena je treća humka, a četvrta »u blizini klanca,[4] s desne strane puta, pokraj jablanova«. Peta humka, opet na području Radović, postavljena je na starom putu koji ide sredinom dola Dabrnje,[5] odakle granica produžuje prema šestoj humci postavljenoj s lijeve strane brda Radović. I sedma humka bila je na području Radović, s desne strane puta, »tako da joj je s lijeve strane bila voda Dabrnja«. Osma humka postavljena je uvrh ovoga brda, s lijeve strane puta. Odavde se granica uspinje na sami vrh brda Jamnik,[6] gdje je postavljena deveta humka, odakle produžuje prema lokvi-pojilu Hrđevac,[7] koja se nalazi lijevo od Jamnika i u čijoj je blizini postavljena deseta humka. Jedanaesta humka bila je postavljena »u istom smjeru, na vrhu brda zvanog Dvorac[8], između voda Čave i Ljubine,[9] među dva puta«, dvanaesta na Jelovoj gori,[10] s desne strane puta, a trinaesta na Metli,[11] naprema Bužimu, na lijevoj strani ovog puta. Granica odavde prolazi kroz Bukov klanac,[12] u kojemu je bila postavljena četrnaesta humka, s desne strane puta, upravo na mjestu gdje se sastaju putovi iz Gvozdanskog i Bužima.[13] Petnaesta humka postavljena je uvrh brda Nikolin klanac,[14] između dva puta, šesnaesta na Nikolinoj kosi,[15] na desnoj strani ovog puta, a sedamnaesta se nalazila »blizu potoka Nikoline kose«. Granica je zatim prelazila potok, produžavala putom i izbijala u dolinu Radašnice.[16] Osamnaesta humka nalazila se blizu rječice Radašnice, s desne strane puta. Izašavši iz doline Radašnice granična linija nailazi na bunar Grabovac.[17] Devetnaesta humka bila je postavljena s njegove lijeve strane. Odavde granica vodi na Radačke Ravnice,[18] gdje je, na desnoj strani puta, postavljena dvadeseta humka, pa produžuje prema Staroj Stražbenici,[19] na kojoj je postavljena dvadeset i prva humka, s lijeve strane istog puta. Dvadeset i druga humka nalazila se »na granicama Gunjevca i Stražbenice«, odakle se uspinjala na brdo Gunjevac[20] gdje je, na desnoj strani puta, postavljena dvadeset i treća humka. Dvadeset i četvrta humka nalazila se na brijegu koji se tada nazivao Radonića glavica,[21] a bila je postavljena tako da joj je na desnoj strani Jasenov potok,[22] a na lijevoj Babića potok.[23] I dvadeset i peta humka bila je na ovom brijegu i između ovih potoka, a dvadeset i šesta se nalazila »lijevo od brda zvanog Babina glavica.«[24] Dvadeset i sedma je bila postavljena blizu potoka Vrh planine,[25] a lijevo od puta Verstov potoik.[26] Zatim je postavljena ogromna, dvadeset i osma humka, »blizu jednog velikog stabla, na mjestu pod nazivom Redžepovac,[27] drugim imenom Rujska«.[28] Oko ove humke sasječeno je drveće. Granica odavde produžuje na Grljevac,[29] na kojemu je postavljena dvadeset i deveta humka, tačno nasuprot humci na Redžepovcu. I oko ove humke bilo je sasječeno drveće »tako da se vide suprotne planine«. Kao granična linija odavde je prihvaćena stara granica, »zaveden je i prihvaćen pravac granice prema stablu oskoruše, koji će razdvajati i označavati zemlje dviju strana«. Trideseta humka, a bila je velikih dimenzija, postavljena je pokraj stabla ove oskoruše. Granica odavde ide preko brda, zatim rječicama Brestov potok[30] i Bojna,[31] koje su prihvaćene kao granica, i dolazi do trideset i prve humke, koja je postavljena »na rubu šume«. Odavde granična linija vodi prema razvalinama stare tvrđave Bojnik,[32] do koje je, nedaleko jedna od druge, bilo postavljeno šest humki, a nalazile su se i s desne i s lijeve strane puta. I u vezi sa ostacima ove tvrđave došlo je do žučnog raspravljanja i ubjeđivanja koje je dovelo do dvodnevnog zastoja i prekida rada na razgraničavan ju, jer je »stanovništvo obiju granica vuklo svako na svoju stranu«. I jedni i drugi su tvrdili da je to njihovo od pamtivijeka. Nesporazum je najzad uklonjen na taj način što su obje strane prihvatile prijedlog da se definitivno poruše svi još postojeći ostaci ovog grada, izuzimajući samo napola srušenu kulu koja je ispunjena kamenom i zemljom i tako postala ogromni trideset i osmi znak na ovom dijelu granice. Trideset i deveta humka postavljena je tačno nasuprot ostacima Bojnika, u dolini rječice Kurjašnice,[33] a četrdeseta na brdu Kolun.[34] Četrdeset i prva humka nije bila daleko, postavljena je s desne strane puta, a četrdeset i druga nalazila se pokraj potoka Grabovac,[35] također s desne strane puta. Granica je odavde vodila na brdo koje se tada nazivalo Ćehajina kosa.[36] Na njoj su postavljene tri humke u istom smjeru, posljednja pokraj jednog velikog stabla koje je označeno. Granica odavde vodi na mjesto gdje se sastaju rječice Čemernica[37] i Bakota,[38] gdje je postavljena četrdeset i šesta humka. Odavde granica izbija na Ivaniš potok,[39] gdje je postavljena četrdeset i sedma humka, na lijevoj strani puta, a odatle izlazi na Ivaniš kosu.[40] Tu je postavljena četrdeset i osma humka, kojom je završeno razgraničavanje ovog područja.
[1] Ostaci ove humke, sjeverozapadno od brda Gaj. postoje i danas.
[2] Brdo Radović ostaje s desne strane puta i granične linije, na teritoriju SR Hrvatske, jer ovuda prolazi današnja međurepublička granica.
[3] Gornja Jamnica, danas područje sela Kotarani. Kod starijih mještana se još uvijek čuju naziv Gornja Javnica (mjesto Jamnica, slično Javnik—Jamnik).
[4] Kroz ovaj klanac i danas se odvija lokalni saobraćaj. Pored samog klanca žive porodice Tadić. Jablanova, međutim, nema.
[5] Postoji Mala i Velika Dabrnja. Ovdje je riječ o Velikoj Dabrnji. Tu danas stanuju porodice Grandić, Ćulibrk i Ćeran. Ovom dolinom protječe i rječica Dabrnja, koja u njoj ponire i ponovo izvire.
[6] Jamnik — Javnik, brdo, istočno od Bužima a južno od Gvozdanskog. Ostaci samo grada Javnika nalaze se s druge strane brda, u SR Hrvatskoj.
[7] Riječ je o Hrdjevici, koja nije nikakvo jezero nego lokva -pojilo za stoku. Nalazi se na području sela Bulečani, istočno od Bužima.
[8] To je vrh brda koje se danas naziva Ćorkovača, jugoistočno od Dobrog Sela. Naziv Dvorac danas je nepoznat.
[9] U svim rukopisima jednako napisano: c-v-h-l-v-b-n-h. Kod Srkulja (str. 29. nap. 4) Cebelubina, odnosno Ceve r. Lyubina. Ovdje se radi o dvjema rječicama: Čavi i Ljubini. Čava izvire u šumi Jovaš, i južno od Čavnika ulijeva se u rječicu Baštru, kao njena lijeva pritoka. Baštra se niže Bos. Otoke ulijeva u Unu. Rječica Ljubina ulijeva se u Žirovac, također lijevu pritoku Une.
[10] Jelova gora, odnosno Jelovac, leži sjeveroistočno od brda Čorkovače. Ispod nje protječe Jelov potok.
[11] Na ovom području ima više toponima pod ovim nazivom. Jedna Metla nalazi se sjeverno od Bužima, druga sjeveroistočno od Podzvizda. Metla o kojoj je ovdje riječ nalazi se istočno od Bužima. To je nepošumljena zaravan između brda Ćulumak i Jelovac, odnosno Jelova gora.
[12] Bukov klanac, (kod Srkulja, str. 29. nap. 6, Bucua Glanza, odnosno Bukov Klanac) nalazi se ispod brda Ćulumak, koje leži sjeverno od Dobrog Sela.
[13] Ovi putovi su i danas u upotrebi. Ostaci humke također postoje.
[14] Nikolin klanac, kod Srkulja (str. 29. nap. 7) Nicolina Glavica, odnosno Nikolina Klanac, brdo zapadno od Ćulumka.
[15] Nikolina kosa, danas se tako naziva strana iznad sela Suzići ispod šume Dabruše, u Gornjem Žirovcu. Međutim, potok pod ovim nazivom nepoznat. Ispod navedene šume Dabruše ima više potoka od kojih se neki ulijevaju u Žirovac, a neki u Radašnicu.
[16] Radašnica, pritoka Žirovca.
[17] Grabovče pinari, bunar, izvor Grabovac, kod Srkulja (str. 29) Grabofza, pritočica Radašnice. Pored njega ide današnja međurepublička granica.
[18] Radačke Ravnice, današnje selo Ravnice, koje se nalazi ispod planine Radač, odnosno Radoč. Ova humka postoji i danas.
[19] Stara Stražbenica, tako se naziva i danas. Samo brdo je nepošumljeno jer je stara šuma sasječena. Okolo se nalazi bjelogorica. Sada se vrši novo pošumljavanje.
[20] Ovaj ili sličan naziv među mještanima danas nepoznat.
[21] Ovo brdo danas nosi naziv Kremenac. Preko njega ide granica između SR BiH i Hrvatske.
[22] Jasenov potok, i danas pod istim nazivom. Ulijeva se u rječicu Bojnu.
[23] Babića potok, kod Srkulja (str. 29, nap. 14) Babiga Potok, odnosno Babicha P. i Babina P. Danas se ovaj potok naziva Borića potok. Ulijeva se u rječicu Žirovac.
[24] Babina glavica u jednom, a Babića glavica u ostala tri rukopisa hududname. Kod Srkulja (str. 30, nap. 1) Babiga Glavicza, odnosno Babina Glaviza. To je današnja Banjčeva glavica. Babići su nekada živjeli na ovom području pa su se raselili. Neki i danas žive u Gradini, selu između Vrnograča i Bosanske Bojne.
[25] Na isti način napisano je u svim rukopisima: vrh platine. Kod Srkulja (str. 30): Vrh Platina. Mislim da ovo treba čitati Vrh-planina ili Vrh planine. Neutvrđeno.
[26] U sva četiri primjerka huduđname jednako napisano. Kod Srkulja (str. 29, nap. 2) Vristo Potok, odnosno Verstov P. Riječ je o potoku koji se danas naziva Brezov potok.
[27] Ovaj lokalitet mještani nazivaju Redžinovac. Postoji i potok koji nosi isti naziv. Brdo Ređepovac, koji se uzdiže južno od sela Komora, a zapadno od Gvozdanskog, ne dolazi u obzir jer se nalazi suviše sjeverno od granične linije.
[28] Arapskim alfabetom napisano ovo ime može se pročitati Rujska, Rojska, Ruviska i sl. Kod Srkulja (str. 29, nap. 4) Rovisca, odnosno Ruvisca. Potok Rujska ili Redžepovac danas nosi naziv Redžinovac.
[29] Grabovče — Grabovac, Grabovica. Tako je napisano u hududnamama pod oznakom NB i Š. U istanbulskom rukopisu, međutim, stoji Grlevdže. To je današnji Grljevac, istočno od Vrnograča, a zapadno od Donjeg Žirovca.
[30] Radi se o potoku Brestovac, koji se ulijeva u rječicu Bojnu, a ova, sa svojim ostalim pritokama, u Glinicu, sjeverno od Vrnograča.
[31] Rječica Bojna nastaje od Male i Velike Bojne, koje izviru na području Kobiljaka.
[32] Boynik kal’asi — tvrđava Bojnik, vjerovatno lokalitet koji se danas naziva Zidina, a nalazi se između Hrvatske Bojne i Bosanske Bojne.
[33] Kurjašnica, potok koji izvire na istoimenom brdu, ulijeva se u Bojnu kao njena desna pritoka.
[34] Kolon, Kolun, Kulun ili sl. Kod Srkulja (str. 30, nap. 10) Coluna, odnosno Kolum. Ovaj naziv ne pamte ni najstariji mještani. Riječ je, međutim, o brdu koje leži između sela Stanište i Komanda, na desnoj strani rječice Kurjašnice.
[35] Grabovac, potok, i danas pod istim nazivom.
[36] Kethoda kosasi — Ćehajina kosa. Kod Srkulja (str. 30. nap. 11) Chetuda Cossa, odnosno Chehaja kosa. Ona se danas zove Ćoragina kosa. Nalazi se na području Oblaja, na lijevoj strani rječice Čemernice.
[37] Čemernica, desna pritoka Bojne. Izvire na istoimenoj planini.
[38] U svim turskim rukopisima Bakota. Kod Srkulja (str. 30. nap. 12) Baccoto, odnosno Bakota. Na topografskoj sekciji Žirovac und Vrnograč (MI, 1908) sa brda Bakotnac silazi jedan potok koji se ulijeva u Čemernicu južno od brda Tavani. Riječ je upravo o ovom potoku. On se danas naziva i Bakotin potok.
[39] Vjerovatno se tada tim imenom nazivao potok ispod Ivaniševca, na području Oblaja, sjeverno od Vrnograča.
[40] Radi se, svakako, o kosi iznad Ivaniševca, također na području Oblaja.