Od posljednje gromile postavljene na pravcu Zadvarje—Vrgorac započinje polukružna linija granice oko Vrgorca. Skrenuvši ulijevo ona prolazi strmom, krševitom i šumovitom padinom planine Motokita i izbija na mjesto gdje se dodiruje područje Duboke Drage,[1] koja je ostala na mletačkom teritoriju sa područjem sela Prapatnica, koja je ostala na turskom teritoriju. Tu je postavljena prva gromila. Odavde luk granične linije ide preko Nadbanje,[2] gdje je, pored puta, postavljena druga gromila. Odavde izlazi na brdo Orah,[3] gdje je, »na mjestu pod nazivom Banja«[4] postavljena treća gromila. Kružna linija granice odavde vodi i dalje kroz šumu, a četvrta gromila postavljena je na »Bubrigu,[5] ispod uvale Vanjača,[6] na mjestu pod nazivom Orah«.[7] Granični luk odavde vodi do pete gromile postavljene na Bubrigu, »iznad izvora Cernice«,[8] odakle, kroz šumu, dovodi do šeste gromile, postavljene opet na Bubrigu, »iznad Brestova polja«.[9] Kružna linija granice se odavde spušta. Sedma gromila postavljena je na rubu Brestova polja, u samom podnožju Bubriga, odakle granični luk prelazi preko puta, ide obradivim zemljištem i dovodi do osmog graničnog znaka na ovom sektoru, humke od zemlje, postavljene »na Ibrahim-hodžinoj njivi, na zemljištu Mramor«.[10] Prešavši preko ovog plodnog zemljišta, kružna linija oko Vrgorca izlazi na Bilobrig.[11] Tu je, »na serdar Ali-aginoj njivi« postavljena deveta humka, deseta je bila na obradivom zemljištu »pod nazivom Prokopica«,[12] a jedanaesti pogranični znak, gromila od kamena i zemlje, postavljena je na prostoru »između vode Raskršnice[13] i Prokopice«. Dvanaesta gromila, također od kamena i zemlje, postavljena je s donje strane mosta koji se nazivao Pelkovac,[14] »na dizdar-aginoj zemlji«.[15] Most je ostao na mletačkom teritoriju. Odavde granični luk, idući još uvijek poljem, izbija na mjesto Vučine,[16] gdje je, iznad puta, postavljena trinaesta, a posljednja humka oko Vrgorca, četrnaesta po redu, postavljena je »na mjestu blizu Škuljskog brda[17] i Gradine«.[18]