CARSKA AHITNAMA I MIROVNA ISPRAVA KOJE SU DATE MLETAČKOJ REPUBLICI

Uzrok pisanja ovog meritornog dokumenta i razlog sastavljanja ovog autentičnog teksta je sljedeće:

Zbog neprijateljstava koja traju već nekoliko godina između uzvišene države i Mletačke Republike trpjeli su svi podanici. Takvo stanje je ponovo zamijenjeno prijateljstvom i ljubavlju. Radi oživljavanja dobrosusjedskih odnosa posredovali su, davali inicijativu, poklanjali naročitu pažnju, pokazali naklonost i privrženost prema miru i dobrosusjedstvu iz saosjećanja prema božijim robovima, ponos visokih hrišćanskih starješina, utočište ponosnih velikana, mudri upravljači stvari hrišćanskih naroda, nosioci sjaja i dostojanstva, posjednici dokaza slave i ugleda, Viljem III, kralj Engleske, Škotske i Irske i državni staleži Holandije — neka se sve njihovo završi dobrom i pravim putem.

Kada su se sastali izaslanici dviju strana u mjestu zvanom Karlovci na sremskoj strani, blizu granice, uzori velikana hrišćanskog naroda lord Viljem Paget, visoki ambasador kralja Engleske, i ambasador državnih staleža Holandije, sinjor Jacob Kolijer, obavili su kako treba usluge posredovanja između dvije strane zahvaljujući svojoj revnosti. Kada su uz njihovo posredovanje naše punomoći po starom običaju razmijenjene i proučene i kada su pitanje mira i dobrosusjedstva na osnovu punomoći i ovlaštenja carskom zapoviješću stavljena na diskusiju i razgovor, na nekoliko sjednica razgovarano je o pitanjima mira i dobrosusjedstva sa uzorom velikana hrišćanskog naroda izaslanim ambasadorom pomenute Republike sinjor-kavalirom Karlom Rucinijem.

Ali, iako je vrijeme za razmatranje stvari bilo pogodno, usljed toga što su se pojavile razne teškoće, on je oklijevao u sklapanju mira i dobrosusjedstva. Stoga su uzori velikana hrišćanskog naroda izaslani ambasadori njegovog veličanstva rimskog imperatora i Poljske uz znanje ambasadora posrednika i uz saglasnost sviju postupili na osnovu iznesenih improvizovanih prijedloga, naročito kako je izneseno u trećem članu tih prijedloga. I rok od petnaest dana, koji je opet uz znanje dviju strana utvrđen do potpisivanja isprava i njihove razmjene, bio je blizu isteka. Kako od strane pomenutog mletačkog ambasadora nije nikako donesena konačna odluka to je i Mletačka Republika razgovarala na najljepši način po nas i po Mletačku Republiku o odredbama koje su sporne, s tim da budu priključene miru i sporazumu koji je božijom naklonošću zaključen između dviju strana, a nesebičnim nastojanjem opet ambasadora posrednika između Osmanske države i pomenute Republike, uz pridržavanje i poštovanje osnovne isprave koja je prije ovoga bila rukovodni princip između Osmanske države, ćesara i Mletačke Republike s tim da bude preliminarij za stvar sklapanja mira, razgovarano je o slijedećih šesnaest odredaba, i one su formulisane kako slijedi: Čl. 1. Kako su sada u posjedu Mletačke Republike u unutrašnjosti Moreje gradovi, tvrđave, kašteli, varoši, sela, brda, rijeke, jezera, šume, luke i sve što je unutar tog kruga, u svojoj ukupnosti, neka to sve ostane u njihovoj ruci i posjedu, bez uznemiravanja. Neka se kao granica uzme međa na morskoj strani i pozadina na mjestu gdje se nalaze ostaci starog zida, tako da ne bude nikakvog miješanja i presizanja, niti iz pravca Moreje prema Velikoj obali niti iz pravca Velike obale prema granici Moreje.

Čl. 2. Pošto je Velika obala u posjedu uzvišene države neka sva ostane pod upravom uzvišene države, potpuno onako kako je bilo u početku ovog posljednjeg rata. Neka se od strane Mletačke Republike evakuiše tvrđava Lepant, neka se sruši kaštel zvan Rumeli koji se nalazi na obali Lepanta, a također i tvrđava Preveze, neka u tom predjelu Velika obala u potpunosti ostane u pređašnjem stanju.

Čl. 3. Neka ostrvo Ajamora i njegova tvrđava i mjesto do mosta zvano Pračja ostanu u posjedu i pod upravom Mletačke Republike, s tim da nikako nemaju prevelike veze sa Velikom obalom, kao i ostrvo Lefkada koje je uz samu Ajamoru.

Čl. 4. Nakon određivanja granice u Dalmaciji neka se potom izvrši evakuacija Lepanta i rušenje kaštela zvanog Rumeli i Preveze, a za to vrijeme neka se posada tri pomenuta mjesta zadrži u njima da bi se spriječili i otklonuli napadi i motivi napada, i neka se uopšte ne zalijeću do Velike obale, te neka, bilo pod kakvom izlikom ne prave nikakve zahtjeve. Stanovništvo pomenutih mjesta ako hoće neka ostane, a ako hoće neka ide, neka se na njega ne vrši nikakav pritisak.

Čl. 5. Neka se zajednički koriste pomenuti zaljevi između Velike obale i Moreje i neka se inicijativom obiju strana očiste od izgrednika.

Čl. 6. Ostrva, koja se nalaze u Sredozemnom moru i u drugim morima u tom području, neka u stanju u kakvom su se nalazila početkom posljednjeg rata ostanu u posjedu uzvišene države. Harač i drugi porezi ili sve drugo što god je od strane Mletačke Republike u toku ovoga rata uvedeno neka se ne traži od strane pomenute Republike.

Čl. 7. Neka uzvišena država ne traži zaostala davanja, a ubuduće porez, od Mletačke Republike, za ostrvo Zakišla, ili od njegovog stanovništva. Pošto je ostrvo Egina u posjedu Mletačke Republike, neka sa svojom tvrđavom ostane kako jeste u njenoj vlasti.

Čl. 8. Tvrđave Knin, Sinj, Gabela i Čitluk u Dalmaciji sada su u vlasti i pod upravom Mletačke Republike i neka opet ostanu u njenoj vlasti i pod njenom upravom, bez uznemirivanja. Pošto je važno da njihovo posjedovanje bude očevidno i da podanici dviju strana žive mirno i spokojno, a pošto je potrebno da i granice shodno tome budu određene, kako ne bi dolazilo do bilo kakvih sporova i kako ne bi preostala bilo kakva situacija koja bi narušavala mir na granicama, dvije strane su se sporazumjele da se povuče prava linija od kninske tvrđave do tvrđave Vrlika, odatle do tvrđave Sinj, odatle do tvrđave Zadvarje koja se naziva Dvare, odavde do tvrđave Vrgorac, a odatle do tvrđave Čitluk, i da se razdvoje granična područja tako da mletački teritorij unutar spomenutih linija i krajevi, kašteli, tvrđave, kule i utvrđena mjesta prema morskoj strani ostanu u posjedu Mletačke Republike. Zemlje, krajevi i u njima utvrđene kule i utvrđena mjesta, koja se nalaze izvan tih linija neka ostanu u posjedu i pod upravom uzvišene države. Ubuduće neka sa dviju strana ne bude nikakvog nasrtanja, proširivanja i pritiska. Opunomoćenici koji su određeni od dviju strana za određivanje ovih granica, neka narede da spomenute granice budu određene (istaknute) na način koji uz međusobnu saglasnost ocijene podesnim, već prema odlikama (sposobnostima) mjesta: nenaseljenim područjem, ili šumama, ili rijekama i rječicama, a na mjestima koja nemaju mogućnosti za isticanje [granične linije] rovovima, kočevima i kamenjem.

Da bi tvrđave u mletačkoj vlasti imale i ispred sebe zemlje u potrebnoj mjeri, neka se od strane opunomoćenika koji su zaduženi za granicu odredi ispred tvrđava Knin, Vrlika, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Čitluk zemljište od jednog sata hoda, linijom pravom ili kružnom, već prema zahtjevu (potrebi) mjesta. Bok tvrđave Knina pada prema granici ćesarova teritorija u pravcu Hrvatske i neka se ne okrnje interesi nijedne od tri strane koje se graniče na tom mjestu i neka se, kako je to utvrđeno u ovom globalnom miru i sporazumu, poštuje uvijek pravo svake strane. Neka nad pomenutom granicom bdiju obje strane. Ako bi se u blizini pomenute granice, ili unutar nje, našla tvrđava uzvišene države neka sve zemlje u njenom zaleđu ostanu toj tvrđavi i neka se i pred njom odredi, u polukružnoj liniji zemlje u zahvatu od jednog sata hoda, te neka zemlja unutar te linije uokrug, ostane u njenoj vlasti. Neka se tvrđavi Čitluk dodijele zemlje u zahvatu od po jednog sata i ispred nje, ali neka se Čitluku dodijele zemlje u zahvatu od dva sata hoda s one strane pomenute prave linije koja se završava kod Čitluka, a odatle neka se odredi granica opet jednom pravom linijom u pravcu mora. Kako je po ovom pravilu i na ovaj način određeno granično područje i povučena granica i kako su razdvojene zemlje koje će biti posjedovane i upravljane, neka to sve bude meritorno i poštovano ubuduće, bez promjene i bez nasrtanja. Kada se neko usudi da promijeni neki od postavljenih znakova i da nasrne na neku od granica, neka se sa obje strane oštro postupi i prema starješinama koji u dovoljnoj mjeri ne poklanjaju dužnu pažnju zasluženom kažnjavanju takvog čovjeka i ovakvih prestupnika.

Kada dođe do teškoća među oponumoćenicima za granicu, te ako ne bude moguće da se međusobno slože, neka revnošću (ambasadora) ćesara, engleskog kralja i državnih staleža Nizozemske, koji se nalaze na srećnoj Porti, to bude riješeno na prijateljski način. Neka zbog ovakvih i drugih graničnih sporova ne dođe do bilo kakvog nasrtanja, neka se ne narušava mir i spokojstvo mirnih podanika i neka se (ti sporovi) ne smatraju uzrocima za promjenu mira i dobrosusjedstva zaključenog sa uzvišenom državom.

Čl. 9. Zemlje i krajevi dubrovačkih knezova neka budu neposredno uz zemlje i krajeve uzvišene države. Neka se ukloni ono što sprečava neposredni dodir i pomiješanost zemalja uzvišene države i pomenutih knezova.

Čl. 10. Pošto su Novi i Risan u predjelu Kotora sada u posjedu i pod upravom Mletačke Republike, neka sa svojim zemljama, bez uznemirivanja, ostanu u njenom posjedu i pod njenom upravom. Ako na toj strani ima u njenom posjedu bilo kakova ranija tvrđava, neka opet ostane u njenoj ruci. Neka opunomoćenici određeni za povlačenje granice od obiju strana budu ispravni, iskusni ljudi, i neka i ovu važnu stvar pravično i nepristrasno obave, neka razgraniče krajeve i na toj strani, neka postavljanjem određenih znakova povuku granicu, tako da svi, bilo kakvi razlozi za nesporazume budu otklonjeni i odstranjeni. Ali neka i na ovoj strani ne bude presječena potpuna, neposredna veza između zemalja Dubrovnika i zemalja uzvišene države.

Čl. 11. Kada bude pogodno vrijeme za povlačenje granice u predjelima Dalmacije i Kotora neka se opunomoćenici, određeni za obavljanje ovog posla prethodno međusobno obavijeste i neka dođu na neko pogodno mjesto sa svojom pratnjom, odmjereni i u jednakom broju. Ovaj posao neka započnu sa proljećem. Neka s pažnjom i brzo pristupe povlačenju granica na pomenutim stranama i neka u roku od dva mjeseca obave svoje dužnosti.

Čl. 12. Pošto je potrebno da podjednako s obje strane budu predmet mržnje i gnjeva oni koji su, ma koliko mnogo da se želi postojanost, prijateljstvo i spokojstvo podanika obiju strana, toliko podložni svojim ćudima i strastima, koji su pod prisilom svojih ustaljenih navika, koji za vrijeme mira krađama i presizanjem narušavaju mir na granicama, neka se ovakvi izdajnici ma koje vrste bili, ne pohvataju i ne štite, nego neka se potraže i iznađu da bi bili kažnjeni prema zasluzi, za primjer drugima. Neka bude onemogućeno druženje sa ovakvim smutljivcima i prikrivanje smutljivaca.

Čl. 13. Neka dvjema stranama budu dozvoljeni opravci, popravci i utvrđivanje tvrđava koje su u posjedu i pod upravom dviju strana, ali neka se od sada ne podižu nove tvrđave na mjestima koja su blizu granice. Neka se od strane Mletačke Republike također ne podižu tvrđave na rubovima Velike obale, koje su srušene. Ali neka se uspostavljaju varoši i sela na svim mjestima koja su od koristi podanicima, i neka se, shodno dobrosusjedstvu, vodi računa o postupcima između dvije strane. Kada među njima dođe do bilo kakvog spora neka se iza toga starješine i upravnici sastanu na nekom mjestu i neka po pravdi pravičnosti i prijateljstvu, otklone i odstrane uzroke koji dovode do sporova.

Čl. 14. Neka se uzme u obzir praksa koja je objašnjena u prethodnim ahitnamama u pogledu njihovih vjerskih obreda, razmjene i puštanja zarobljenika, i trgovačkih pitanja, i neka se dozvoli mletačkom ambasadoru da izloži mome uzvišenom carskom prijestolju, osim gornjih i druge njihove povlastice. I neka se, i zbog ovoga mira, potvrde uzvišene zapovijedi, koje su prije ovoga blagonaklono date Mletačkoj Republici, za obavljanje njihovih obreda, za puštanje njihovih zarobljenika i za trgovačke poslove. Neka trgovački poslovi ostanu onakvi kakvi su bili prije ovoga rata i neka mletački trgovci žive mimo sa povlasticama koje su njima blagonaklono dodijeljene.

Čl. 15. Od dana kada su izaslanici ćesara i Poljske potpisali ispravu kojom su za Mletačku Republiku preuzeli obaveze do dana kada će izaslanici uzvišene države i Mletačke Republike, bez posredništva, potpisati ispravu, neka se s obje strane dokinu napadi na kopnu i moru i neka se lijepo postupanje uspostavi obostrano. Određen je rok od trideset dana da bi se poslalo obavijest u Bosnu, Albaniju i Dalmaciju kako bi se znalo vrijeme ove obustave neprijateljstava, a rok od četrdeset dana za Krit, Morejska ostrva i druge krajeve na toj strani. Neka od strane uzvišene države i pomenute Republike u pomenutom vremenu ni na kakav način ne bude postupano suprotno ovim odredbama da bi se omogućilo njihovo poštovanje. Neka se također dade potpuno pismeno oproštenje svim podanicima, neka se pređe preko svih djela i nedjela, ma kakva ona bila, koja su počinili za vrijeme rata, neka se na taj način ubuduće niko od onih koji su osumnjičeni, ne uznemirava kažnjavanjem.

Čl. 16. Kada među izaslanicima dviju strana, kao što je naznačeno na kraju ovih odredaba, bude ovaj dokumenat raščlanjen i bez posredništva potpisan, neka se donese odluka o trajanju mira i dobrosusjedskih odnosa između uzvišene države i Mletačke Republike. Također neka se razgovara o odredbama koje nisu u vezi sa teritorijem i granicama, nego su više vezane za prijateljstvo i međusobno lijepo postupanje.

DODATAK. Među nama je ovako dogovoreno i preuzeto kao obaveza. Ako spomenuti mletački izaslanik dok smo mi ovdje, prihvati i odluči da stavi potpis i pečat, neka sadržaj i slijed cijele ove isprave napiše, potpiše perom i providi pečatom, potvrdi i nama preda, i tome sljedstveno neka i od nas uzme ispravu potpisanu i proviđenu pečatom, a to sve pod uslovom da gore zabilježene odredbe ne budu mijenjane, modifikovane, proširivane i sužavane, i da se ni na kakav način ne okrnji njihova suština. Osim ovoga svega neka stvari za koje se smatra da su pogodne za jačanje obnovljenog prijateljstva, budu, uz pristanak obiju strana, dodate, ali neka se nipošto ne mijenjaju odredbe o teritoriju i granicama. Ako pomenuti mletački ambasador i izaslanik, pošto mi odavde krenemo i odemo, ostane sam ne završivši svoj posao, da bi, na osnovu ove isprave, ovu ispravu primio i sa njenim prihvatanjem da bi je poslao i dostavio u ruke ambasadora-posrednika koji potvrđuju njeno prihvatanje, dat je Mletačkoj Republici rok od trideset dana počevši od dana sklapanja globalnog mira i prijateljstva.

Najzad određeno je vrijeme od dva mjeseca nakon dolaska u Beč izaslanika Visoke države da bi se u Beču između predstavnika uzvišene države i Mletačke Republike završile stvari koje se odnose na prijateljstvo dviju strane i ove odredbe.

Ali ako Mletačka Republika ne prihvati gore naznačene dogovore i uslove i ne pristane na njih, neka mletački izaslanik ponovo razgovara o ovim odredbama opet pomenutim cijenjenim posredstvom i uz prisustvovanje na sjednici jednog od dva opunomoćenika ćesara. No neka se ipak podjednako s obje strane poštuje, uzima u obzir, ne mijenja, ne modifikuje, nego neka se čuva i izvršava osnovna isprava koja je prije ovoga utvrđena i potvrđena uz svojevoljan pristanak i saglasnost obiju strana, sa svim njenim uslovima i uvjetima. Neka se ne dozvoli mogućnost da od odredaba koje su eksplicirane u ovoj ispravi jedna od dviju strana imadne više koristi. Neka se poštuju uslovi i uvjeti uneseni u osnovnu ispravu koja je prihvaćena s obje strane i neka u vremenu od šest mjeseci, od dana kada ambasador uzvišene države dođe u Beč, mletački izaslanik perfektuira i zaključi mirovne odredbe, te neka izvrši primopredaju rukovodne isprave i neka se Mletačka Republika uključi u mir i mirnodopske odnose. Kao što je izneseno u odredbama koje su gore zapisane neka u tom vremenu prestanu neprijateljstva, neka se na kopnu i moru potpuno obustave i otklone napadi i neka ne dođe do situacija koje su suprotne ovim odredbama.

Ako pak pomenuta Mletačka Republika ne bude završila posao oko mira i mirovnih odnosa u vremenu koje je određeno, smisaona suština tih njenih poslova poslije ovoga neka pada u njenu odgovornost i nadležnosti. Ambasadori i izaslanici pomenutog ćesara, na osnovu ovdje zaključenih dodatih odredaba, i s obzirom na potpuna njihova punomoćja koja su im prije ovoga data od strane ćesara i kralja Poljske, izdali su rukovodnu ispravu na latinskom jeziku, potvrđenu njihovim potpisima i njihovim pečatima o šesnaest članova, uz svjedočenje ambasadora-posrednika, pa smo i mi, na osnovu potpunog našeg punomoćja i ovlaštenja, predali ovaj dokumenat koji smo potpisali svojom rukom i providili svojim pečatom, s tim da bude rukovodna isprava.

Bog potpomaže ispravne stvari.

Napisano 24. redžeba 1110. g. po hidžri.

Iskerlet oğlu

Najskrušeniji od robova Gospoda Boga — najvećeg darodavaoca

Rami Mehmed, reīsul kuttāb